Prijelomi kuka: prijeteća zdravstvena kriza
01.02.2024.
Uz predviđanje da će se broj prijeloma kuka udvostručiti do 2050. godine, dr. Philippe Halbout, izvršni direktor Međunarodne zaklade za osteoporozu, poziva na pravovremenu akciju, uključujući skrb nakon prijeloma kako bi se spriječili skupi i po život opasni sekundarni prijelomi.
Prijelomi kuka glavna su posljedica osteoporoze i smatraju se najozbiljnijim prijelomima povezanim s osteoporozom u smislu morbiditeta i mortaliteta. Procjenjuje se da se godišnje u svijetu dogodi više od 10 milijuna prijeloma kuka, što predstavlja ogroman teret za pacijente, njihove obitelji i zdravstvene sustave.
Velika većina prijeloma kuka javlja se kod starijih osoba u dobi od 65 godina i starijih, uglavnom zbog činjenice da starije osobe imaju smanjenu gustoću kostiju, mišićnu snagu i ravnotežu. S brzim starenjem globalne populacije, predviđa se da će se broj prijeloma kuka gotovo udvostručiti do 2050. godine. Očekuje se da će taj porast biti čak i veći kod muškaraca uglavnom zbog produljenja očekivanog životnog vijeka.
Zdravstveni sustavi sada su, gotovo univerzalno, rastegnuti do svojih granica. Pitanje je: jesu li svjetske zdravstvene službe spremne nositi se s ovim ogromnim porastom prijeloma kuka zbog osteoporoze? Prijelomi kuka dovode do skupih operacija, hospitalizacije, potrebe za rehabilitacijskim uslugama i u mnogim slučajevima predstavljaju veliki teret za obiteljske njegovatelje ili rezultiraju potrebom za dugotrajnom njegom u domu za starije osobe. Smrtnost je visoka, s otprilike 24% pacijenata s prijelomom kuka umire unutar godine dana nakon prijeloma, dok se preživjeli često suočavaju s dubokim gubitkom funkcije i neovisnosti. Otprilike 60% pacijenata s prijelomom kuka treba pomoć godinu dana kasnije, a čak 33% postaje potpuno ovisno ili odlazi u domove za pomoć u godini nakon prijeloma.
Činjenica je da pacijent koji je pretrpio prijelom kuka ima vrlo visok rizik od daljnjeg ozbiljnog i po život opasnog prijeloma u budućnosti, a taj je rizik najveći u idućih godinu do dvije. Drugi prijelom kuka javlja se kod otprilike jednog od četiri pacijenta nakon bilo kojeg prethodnog osteoporoznog prijeloma i kod jednog od tri pacijenta koji su zadobili prijelom kuka, u prosjeku, unutar jedne i pol godine.
Unatoč očitoj potrebi za pravovremenim liječenjem osteoporoze kako bi se spriječili sekundarni prijelomi, trenutno se suočavamo s tragičnom situacijom u kojoj velika većina ljudi koji su doživjeli prvi prijelom ne prima lijekove protiv osteoporoze kako bi se zaštitili od daljnjih prijeloma. Ovaj jaz u liječenju odražava činjenicu da je zdravlje kostiju pod prioritetom unutar sustava zdravstvene zaštite i od strane pacijenata i liječnika u cijelom svijetu. Na primjer, u SAD-u samo 23% starijih pacijenata koji pretrpe prijelom kuka primaju lijekove za osteoporozu kako bi se smanjio budući rizik od prijeloma u usporedbi s 96% pacijenata sa srčanim udarom koji primaju beta blokatore kako bi spriječili budući srčani udar. Ovaj pristup "ne poduzimaj ništa" je neprihvatljiv: imamo na raspolaganju niz dokazanih lijekova protiv osteoporoze i smjernice za medicinsko upravljanje koje jasno ocrtavaju najbolju praksu u dijagnostici, liječenju i praćenju osteoporoze i prijeloma krhkosti.
Rješenja postoje: Zdravstvene vlasti trebaju volju da ih provedu.