Prijelomi kuka glavna su posljedica osteoporoze i smatraju se najozbiljnijim prijelomima povezanim s osteoporozom u smislu morbiditeta i mortaliteta. Procjenjuje se da se godišnje u svijetu dogodi više od 10 milijuna prijeloma kuka, što predstavlja ogroman teret za pacijente, njihove obitelji i zdravstvene sustave.

Velika većina prijeloma kuka javlja se kod starijih osoba u dobi od 65 godina i starijih, uglavnom zbog činjenice da starije osobe imaju smanjenu gustoću kostiju, mišićnu snagu i ravnotežu. S brzim starenjem globalne populacije, predviđa se da će se broj prijeloma kuka gotovo udvostručiti do 2050. godine. Očekuje se da će taj porast biti čak i veći kod muškaraca uglavnom zbog produljenja očekivanog životnog vijeka.

Zdravstveni sustavi sada su, gotovo univerzalno, rastegnuti do svojih granica. Pitanje je: jesu li svjetske zdravstvene službe spremne nositi se s ovim ogromnim porastom prijeloma kuka zbog osteoporoze? Prijelomi kuka dovode do skupih operacija, hospitalizacije, potrebe za rehabilitacijskim uslugama i u mnogim slučajevima predstavljaju veliki teret za obiteljske njegovatelje ili rezultiraju potrebom za dugotrajnom njegom u domu za starije osobe. Smrtnost je visoka, s otprilike 24% pacijenata s prijelomom kuka umire unutar godine dana nakon prijeloma, dok se preživjeli često suočavaju s dubokim gubitkom funkcije i neovisnosti. Otprilike 60% pacijenata s prijelomom kuka treba pomoć godinu dana kasnije, a čak 33% postaje potpuno ovisno ili odlazi u domove za pomoć u godini nakon prijeloma.

Činjenica je da pacijent koji je pretrpio prijelom kuka ima vrlo visok rizik od daljnjeg ozbiljnog i po život opasnog prijeloma u budućnosti, a taj je rizik najveći u idućih godinu do dvije. Drugi prijelom kuka javlja se kod otprilike jednog od četiri pacijenta nakon bilo kojeg prethodnog osteoporoznog prijeloma i kod jednog od tri pacijenta koji su zadobili prijelom kuka, u prosjeku, unutar jedne i pol godine.

Unatoč očitoj potrebi za pravovremenim liječenjem osteoporoze kako bi se spriječili sekundarni prijelomi, trenutno se suočavamo s tragičnom situacijom u kojoj velika većina ljudi koji su doživjeli prvi prijelom ne prima lijekove protiv osteoporoze kako bi se zaštitili od daljnjih prijeloma. Ovaj jaz u liječenju odražava činjenicu da je zdravlje kostiju pod prioritetom unutar sustava zdravstvene zaštite i od strane pacijenata i liječnika u cijelom svijetu. Na primjer, u SAD-u samo 23% starijih pacijenata koji pretrpe prijelom kuka primaju lijekove za osteoporozu kako bi se smanjio budući rizik od prijeloma u usporedbi s 96% pacijenata sa srčanim udarom koji primaju beta blokatore kako bi spriječili budući srčani udar. Ovaj pristup "ne poduzimaj ništa" je neprihvatljiv: imamo na raspolaganju niz dokazanih lijekova protiv osteoporoze i smjernice za medicinsko upravljanje koje jasno ocrtavaju najbolju praksu u dijagnostici, liječenju i praćenju osteoporoze i prijeloma krhkosti.

Rješenja postoje: Zdravstvene vlasti trebaju volju da ih provedu.