Potrebu za sveobuvatnim mjestom koje će na razne načine pomagati razvoju sportaša prepoznala je profesorica na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Cvita Gregov koja je 2020. godine pokrenula projekt We Care.

Osnovana su tri Centra za razvoj i skrb o sportašima (jedan u Zagrebu, te druga dva u Ljubljani i Novome Sadu), osmišljen je njihov rad, kreirana je web aplikacija za sportaše koja omogućuje traženje pomoći od strane sportaša u Centru te praćenje i komunikaciju sa sportašem te je napisan priručnik za sportaše, trenere i roditelje o prevenciji ozljeda u dualnoj karijeri sportaša. Centar još nije službeno otvoren, ali je prošao fazu pilotiranja u kojoj su sportaši testirani baterijom testova za procjenu individualnog rizika od ozljeđivanja radi usmjeravanja preventivnih strategija te su prošli kroz radionice o dualnoj karijeri. Plan je u skoro vrijeme aplicirati na nova EU sredstva kako bi se osigurao daljnji rad centra. Vizija je da takav Centar postane jednog dana Nacionalnim.

Danas je puno bolja situacija u odnosu na period od prije deset godina kada je u pitanju prevencija ozljeda u klubovima jer su i treneri školovaniji, a sportaši osvješteniji i educiraniji. Bez obzira na to, prostor za smanjenje rizika od ozljeđivanja je i dalje velik jer je to vrlo kompleksan i sustavan proces koji zahtjeva veliki angažman krovnih sportskih institucija i suradnju s klubovima te suradnju sa dijagnostičkim centrima. Nema institucije u Hrvatskoj koja se bavi s tim problemom te je direktno dostupna sportašima.

Skrb o sportašima po pitanju stipendiranja i radnopravnog statusa se znatno poboljšala što je vidljivo u novome Zakonu o sportu. Potrebno je dodatno poraditi na tome da Fakulteti u Hrvatskoj provode smjernice koje definira Pravilnik Rektorskoga zbora o studiranju sportaša na visokim učilištima u Repubici Hrvatskoj kako bi se sportašima olakšao proces dualne karijere.

Kada je u pitanju briga o lokomotornom zdravlju i riziku od ozljeđivanja, potrebno je jasno definirati smjernice i standarde koji se provode u sportskim klubovima jer postoje značajni deficiti. Sama činjenica da je jako mali broj klubova koji redovito registriraju ozljede i prema tome modificiraju svoje programe rada te ih sukladno tome i vrednuju, ne ide u prilog da se sustavno radi na smanjenju rizika od ozljeđivanja, odnosno prevenciji ozljeda.