Eozinofilna astma je specifičan fenotip astme karakteriziran prisutnošću eozinofila u dišnim putovima. U skladu s Globalnom inicijativom za astmu (GINA), eozinofilni fenotip nalazi se u približno 50% bolesnika s teškom astmom, ali nedavno objavljeni podaci iz Međunarodnog registra teške astme (ISAR) podigli su tu brojku na 80%. Eozinofilna astma s kasnim početkom obično se javlja u četvrtom ili petom desetljeću života i karakterizira ju eozinofilna bronhijalna upala koja ne reagira u potpunosti na inhalacijske kortikosteroide. Pacijenti često imaju ograničavajuće simptome, pate od čestih egzacerbacija i mogu biti ovisni o oralnim kortikosteroidima.

Cilj ovog istraživanja bio je ocijeniti učinkovitost reslizumaba u skupini pacijenata s teškom  eozinofilnom astmom u stvarnim uvjetima. Radi se o multicentričnoj, retrospektivnoj studiji iz stvarnog života koja je uključivala 208 odraslih pacijenata s teškom eozinofilnom astmom liječenih reslizumabom u 44 centra za liječenje astme diljem Španjolske. Primarni ishod studije bio je potpuna kontrola astme nakon godine dana liječenja reslizumabom.

Podaci o pacijentima prikupljali su se u četiri vremenska perioda. S T0 su označeni podaci prikupljeni na početku prije propisivanja reslizumaba. T1 su podaci prikupljeni nakon četiri do šest mjeseci liječenja reslizumabom. T2 su podaci prikupljeni šest do dvanaest mjeseci liječenja, a T3 nakon 12 i više mjeseci liječenja reslizumabom do maksimalno 30 mjeseci.

Dominantno su pacijenti bile žene, 70%. Kod 85% pacijenata početak astme je bio iza dječje dobi. Najčešći komorbiditeti kod ovih pacijenata bili su rinitis, sinusitis i polipoza. Četvrtina pacijenata je bila pretila. Broj eozinofila bio je oko 500 stan/mcl. Imali su sniženu plućnu funkciju, 3 egzacerbacije u prethodnoj godini i bili su na visokom stupnju liječenja prema GINA smjernicama. 54% pacijenata uključeno u studiju bilo je na kontinuiranoj primjeni oralnih kortikosteroida, dok je 42% pacijenata bilo prebačeno s neke druge biološke terapije.

Rezultati: Liječenjem reslizumabom postignuta je potpuna kontrola astme u 40% pacijenata, što znači da nije bilo egzacerbacija. Primjena oralnih kortikosteroida je pala na 18,5% pacijenata, postignuto je značajno poboljšanje plućne funkcije i simptoma kod pacijenata: ACT skor (asthma control test) se povećao s 12,8 na 20. Većina poboljšanja postignutih nakon 12 mjeseci primijećena je već nakon 4 − 6 mjeseci. Stopa nastavka liječenja reslizumabom bila je 75% kroz 2 godine.

Zaključak: Reslizumab je učinkovita terapija za liječenje pacijenata s teškom nekontroliranom eozinofilnom astmom i dobrim sigurnosnim profilom koji je potvrđen u stvarnim životnim uvjetima.