Većina osoba koja preboli COVID-19 prijavljuje simptome nakon oporavka od akutne faze infekcije, ali malo se zna o dugoročnim posljedicama i prognozi. Istraživači iz Wuhana pratili su 1276 bolesnika (srednja dob, 59; 53% muškaraca) otpuštenih nakon hospitalizacije zbog COVID-19 tijekom jedne godine. Kontrolni pregledi provodili su se 6 i 12 mjeseci nakon otpusta iz bolnice, a uključivali su pregled, funkcionalne i laboratorijske pretrage te procjenu kvalitete života. Podskupina od 353 bolesnika s respiratornim simptomima prošla je evaluaciju plućne funkcije i snimanje pluća.

Nakon 12 mjeseci praćenja ustanovljeno je da 12% osoba koje su preboljele COVID-19 nije moglo nastaviti svoj posao. Vjerojatnost da su ispitanici prijavili barem jedan simptom pala je sa 68% nakon 6 mjeseci na 49% nakon 12 mjeseci, ali je ostala dvostruko veća od podudarnih kontrola negativnih na COVID-19. Najčešći simptomi među preživjelima bili su umor i slabost mišića i to u 52% nakon 6 mjeseci i 20% nakon 12 mjeseci, a najveći čimbenici rizika bili su ženski spol i terapija kortikosteroidima. Učestalost dispneje porasla je s 26% na 30%, a stopa anksioznosti ili depresije s 23% na 26% (statistički značajno). Oštećena difuzija pluća (definirana kao <80% predviđene) bila je češća kod pacijenata s teškim oblikom COVID-19 i nije se povukla tijekom razdoblja promatranja.

Ova opsežna longitudinalna kohortna studija hospitaliziranih bolesnika s COVID-19 pruža važan uvid u prirodni tijek „dugog COVID-a“, koji pogađa znatan dio takvih pacijenata.

Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije T. A. Ghebreyesus proglasio je istraživanje dugoročnih posljedica infekcije COVID-19 jednim od prioriteta u svom radu.