x
x

Svjetski dan borbe protiv raka, 4. 2.

  04.02.2023.

U svijetu se svake godine 4. veljače obilježava Svjetski dan borbe protiv raka kao jedinstvena inicijativa za borbu protiv ove globalne epidemije. Rak je jedan od vodećih globalnih javnozdravstvenih problema te predstavlja ogroman zdravstveni, ekonomski i društveni teret većini zemalja diljem svijeta.

Svjetski dan borbe protiv raka, 4. 2.
Rak je i u Republici Hrvatskoj značajan javnozdravstveni problem, a dijagnozu neke od zloćudnih bolesti svake godine dobije preko 25 000 osoba.

Svjetski dan borbe protiv raka vrijedna je globalna inicijativa pokrenuta od strane Unije za međunarodnu kontrolu raka (engl. Union for International Cancer Control). Obilježava se s ciljem podizanja svijesti, poboljšanjem razine informiranosti i poticanja osobnih, kolektivnih i vladinih aktivnosti iz područja kontrole raka diljem svijeta.

Inicijativa je pokrenuta još 2000. godine i danas predstavlja prepoznat i vrijedan pokret u koji se mogu uključiti svi. Svake godine kampanja se sastoji od niza aktivnosti kojima se nastoji naglasiti kako svi imamo važnu ulogu u suočavanju s jednim od najznačajnijih izazova današnjice.

Rak je izraz za veliku skupinu bolesti koje mogu zahvatiti praktički svaki dio tijela.

Nastaje iz jedne stanice nizom transformacija i prelazaka iz predmalignih promjena do malignih tumora.

Metastaziranje, ubrzano stvaranje abnormalnih stanica koje se mogu proširiti na susjedne dijelove tijela i u druge organe, glavni je uzrok smrti zbog maligne bolesti.

Broj osoba oboljelih od zloćudnih bolesti u stalnom je porastu, što je u najvećoj mjeri posljedica povećanog očekivanog trajanja života i većeg broja osoba starije dobi u kojoj se rak češće pojavljuje.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) predviđa da će se broj oboljelih u svijetu povećati s 14 milijuna u 2012. godini na 24 milijuna 2035. godine, dok će broj umrlih porasti s 8,2 milijuna na 13 milijuna godišnje.

Ovogodišnji Svjetski dan borbe protiv raka obilježava se pod sloganom #CancerCare4All kojim se nastoji ukazati na nejednakost pristupu skrbi uzrokovanu mjestom stanovanja, etničkom pripadnošću, socioekonomskim statusom, dobi i ostalim obilježjima. Nejednakost u pristupu skrbi prisutan je gotovo svugdje, kako u zemljama s visokim, tako i u zemljama s niskim i srednjim dohotkom.