Svim bolesnicima je propisana antimikrobna terapija, nakon čega su randomizirani u dvije skupine: steroidna skupina (metilprednisolon 0,5 mg / kg i.v. svakih 12 sati) i placebo skupina. Svi bolesnici su suportivnu terapiju primali tijekom 5 dana, s početkom primjene 36 sati po zaprimanju u bolnicu.

Rezultati studije su pokazali da je u steroidnoj skupini bilo značajno manje neuspjeha liječenja u odnosu na placebo skupinu: 13 % vs. 31 % . Navedena, statistički značajna, razlika postignuta je u kategoriji radiološke progresije bolesti dok razlike u stopi bolničke smrtnost nije bilo.

Autori smatraju da bi bolesnici hospitalizirani zbog teške pneumonije mogli imati koristi od istovremene primjene steroida. Međutim dr. Richard Wunderkind u osvrtu objavljenom u istom časopisu najvećom greškom ove studije smatra neadekvatan odabir antibiotika: samo 24% bolesnika u steroidnoj i 23% u palcebo skupini je primalo i makrolidni antibiotik, iako ga sve svjetske smjernice za liječenje teških vanbolnički stečenih pneumonija preporučuju. Nadalje navodi da je ispitivanje trajalo 8 godina, sa 5 uključenih bolesnika po centru godišnje što ne predstavlja reprezentativnu sliku bolesnika s vanbolnički stečenom pneumonijom već skupinu bolesnika s lošom prognozom. Po mišljenju dr. Wunderkinda klinički efekt zaustavljene radiološke progresije bolesti bi morala biti smanjena smrtnost bolesnika što u ovoj studiji nije slučaj.

Zaključak je da koristi primjene steroida kod bolesnika s vanbolnički stečenom pneumonijom nisu jasne te su potrebna daljnja ispitivanja na reprezentatinom uzorku i uz bolju selekciju antimikrobne terapije.