x
x

Pneumonija 1/2

  prim. dr. sc. Ivan Puljiz, dr. med., specijalist infektolog

  20.10.2009.

Pneumonija označava akutnu upalu plućnog parenhima koja je uzrokovana različitim mikroorganizmima. Klinički je karakterizirana pojavom znakova akutne upale donjeg dijela dišnog sustava, kao što su povišena temperatura, kašalj, otežano disanje i probadanje u prsima.

Pneumonija 1/2

Pneumonija je najvažnija upalna bolest u dišnom sustavu, iako sudjeluje samo s jednim postotkom u svim akutnim infekcijama dišnog sustava. Prije otkrića antibiotika bila je glavni uzrok smrtnosti u ljudi. I sada, na početku 21. stoljeća zauzima istaknuto mjesto u javnome zdravstvu i kliničkoj medicini, te zauzima šesto mjesto među glavnim uzrocima smrti i prvo mjesto po smrtnosti među infektivnim bolestima. Uz to, pneumonija je postala vodeća bolest po smrtnosti od bolničkih infekcija.

Učestalost pneumonija

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u nas se godišnje registrira 50.000 do 60.000 pneumonija, a hospitalizira se 8.000 do 12.000 bolesnika.

U SAD-u je incidencija pneumonija od 10 do 15 oboljelih na 1.000 stanovnika na godinu što rezultira s 3-5 milijuna pneumonija tijekom jedne godine. Učestalost pneumonije najviše ovisi o životnoj dobi. Tako je pneumonija u populaciji starijih ljudi česta i teška, a nerijetko i smrtonosna bolest. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u nas se godišnje registrira 50.000 do 60.000 pneumonija, a hospitalizira se 8.000 do 12.000 bolesnika.

Uzročnici pneumonija

Streptococcus pneumoniae (pneumokok) je najvažniji bakterijski uzročnik, odgovoran za 80 do 90% svih bakterijskih pneumonija iz opće populacije. Mycoplasma pneumoniae je najčešći uzročnik atipičnih (intersticijskih) pneumonija.

Uzročnici pneumonija potječu iz različitih skupina mikrobiološke klasifikacije, a najčešći uzročnici su bakterije i virusi. Uz to, vrlo važni uzročnici su posebne bakterijske vrste: Mycoplasma pneumoniae, klamidije i rikecija - Coxiella burnetii. Streptococcus pneumoniae (pneumokok) je najvažniji bakterijski uzročnik, odgovoran za 80 do 90% svih bakterijskih pneumonija iz opće populacije. Ostali, znatno rjeđi bakterijski uzročnici jesu Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis, Styphylococcus aureus, te anaerobne bakterije. U bolničkim uvjetima glavni uzročnici stečenih (hospitalnih) pneumonija su višestruko rezistentne grame negativne bakterije, S. aureus (vrlo često meticilin-rezistentna, MRSA), potom anaerobne bakterije i legionele. Mycoplasma pneumoniae je najčešći uzročnik atipičnih (intersticijskih) pneumonija. Osim nje, atipičnu pneumoniju uzrokuju Chlamydophila pneumoniae, Legionella pneumophila, Chlamydophila psittaci, C. burnetti, te respiratorni virusi. Respiratorni virusi češće uzrokuju upalu pluća u djece, posebno one mlađe od pet godina. Najčešće se susreću respiratorni sincicijski virus (RSV), poglavito u dojenčadi i male djece, te adenovirus u starije djece i mlađih oodraslih. Isto tako, tijekom epidemije influence virusna pneumonija se registrira više u odraslih. U spomenute, i neki drugi mikroorganizmi mogu biti uzročnici pneumonija, no izuzetno rijetko i u posebnim epidemiološkim prilikama. Tako u bolesnika s AIDS-om gljiva Pneumocystis jiroveci (ranije Pneumocystis carinii) je najčešći uzročnik pneumonije.

Podjela pneumonija

Danas se smatra da je među pneumonijama iz opće populacije najmanje 50% atipičnih, poglavito se to odnosi na pneumonije koje ne zahtjevaju hospitalizaciju te se češće pojavljuju u mlađim dobnim skupinama.

Iako se pneumonije klinički dijele po različitim kriterijima, etiološka podjela pneumonija jedina je točna i u praksi prihvatljiva zbog uzročnog liječenja, točnije prognoze i praćenja epidemiološke situacije. Zbog mnoštva uzročnika potrebno je dosta znanja da bi se pneumonija klinički prepoznala i razvrstala prema etiološkom načelu. Postupak koji prethodi točnoj etiološkoj dijagnozi nerijetko je mukotrpan, dugačak i vrlo skup. Dugo godina se vjerovalo da su bakterije jedini uzročnici pneumonija. Pneumonije su imale tipičan klinički tijek i relativno su se lako klinički dijagnosticirale. Ubrzo nakon otkrića sulfonamida i penicilina zapaženo je da ti lijekovi ne djeluje na neke oblike pnumonija. One su stoga nazvana atipične, za razliku od tipičnih (bakterijskih) pneumonija. Taj naziv je ostao u upotrebi do današnjih dana poglavito zbog različitog dijagnostičkog i terapijskog pristupa u odnosu na bakterijske pneumonije. Atipične pneumonije se rendgenski u pravilu prezentiraju infiltratom u intersticiju, te se još nazivaju i intersticijske. Bakterijska upala pluća se rendgenski manifestira alveolarnim, odnosno bronhopneumoničkim infiltratom. Danas se smatra da je među pneumonijama iz opće populacije najmanje 50% atipičnih, poglavito se to odnosi na pneumonije koje ne zahtjevaju hospitalizaciju te se češće pojavljuju u mlađim dobnim skupinama. M. pneumoniae je najčešći uzročnik atipičnih pneumonija. Udio bakterijskih pneumonija viši je u starijih i u bolesnika s kroničnim poticajnim bolestima. Najvažniji i najčešći uzročnik bakterijskih pneumonija jest pneumokok koji se sve do prije 40 godina smatrao uzročnikom svih bakterijskih pneumonija. Prema kliničkim istraživanjima u novije vrijeme postupno pada udio pneumokoknih pneumonija u općoj populaciji. Razlog tome jest otkriće novih uzročnika i usavršavanje dijagnostičkih metoda za dokazivanje atipičnih uzročnika. Tako je 1976. godine upoznata legionarska bolest čiji je uzročnik, L. pneumophila otkriven godinu dana poslije. Isto tako, 1989. izdvojena je posebna klamidija - Chlamydia pneumoniae, poslije nazvana Chlaymodophila pneumoniae kao uzročnik pneumonije.

Pneumonije nastale izvan bolnice i nozokomijalne pneumonije

Obzirom na mjesto nastanka pneumonije se dijele na one nastale izvan bolnice i na nozokomijalne. Pneumonije nastale izvan bolnice obuhvaćaju sve upale pluća nastale izvan bolnice izuzimajući one u imunokompromitiranih bolesnika. U engleskoj se literaturi redovito upotrebljava naziv "community-ascquired pneumonia". Svaka upala pluća nastala dva ili više dana nakon prijema u bolnicu smatra se bolničkom (nozokomijalnom) pneumonijom. Pneumonije u bolesnika s oslabljenom imunošću zbog stalnog porasta te populacije predstavlja posebnu skupinu pneumonija. U njih se pneumonije pojavljuju i izvan bolnice, ali često i kao vrlo teške bolničke pneumonije. Uzročnici mogu biti brojni, posebno nebakterijski koji zahtjevaju specifično liječenje pa je potrebno postaviti egzaktnu etiološki dijagnozu.

Primarne i sekundarne pneumonije

Primarna pneumonija je bolest nastala u prethodno zdrave osobe, bez poznatih poticajnih čimbenika. Sekundarna pneumonija nastaje u osoba s poznatim poticajnim čimbenicima, najčešće kroničnim bolestima pluća i srca.

Patogneza pneumonije

Intracelularni uzročnici, kao što je M. pneumoniae stvaraju upalni proces u međualveolarnom prostoru (intersticiju).

Uzročnici pneumonije dospijevaju u pluća inhalacijom inficiranog aerosola, aspiracijom iz gornjeg dijela dišnog sustava, te hematogenim širenjem iz drugih organa. Pri tom obrambeni mehanizmi domaćina igraju poresudnu ulogu u nastanku pneumonije, a potom biološke osobine uzročnika. Pojava upale pluća upućuje na nedostatne obambene mehanizme domaćina, odnosno posebno virulentnog uzročnika. Patoanatomske promjene plućnog parenhima u tijeku pneumonija mogu se podijeti u tri osnovna oblika: alveolarni, bronhopneumonični i intersticijski. U alveolarnom (lobarna ili segmentalna pneumonija) obliku koji se najčešće povezuje s S. pneumoniae, osnovni patološki proces jest gnojna upala u alveolama. Neki uzročnici, kao što je S. aureus stvaraju upalni proces u malim dišnim putovima (bronhiolima), te se šire na okolno tkivo. To je prototip bronhopneumonične (lobularne) pneumonije. Intracelularni uzročnici, kao što je M. pneumoniae stvaraju upalni proces u međualveolarnom prostoru (intersticiju).

Predavanje održano na tečaju trajne edukacije: 10 vodećih bolesti u Hrvatskoj