Djeci izloženoj pasivnom pušenju prijeti povišeni krvni tlak
Roditelji koji puše u blizini predškolske djece mogu dovesti do povišenja krvnog tlaka već u tako ranoj dobi, sugerira istraživanje njemačkih znanstvenika sa sveučilišta u Heidelbergu.
Roditelji koji puše u blizini predškolske djece mogu dovesti do povišenja krvnog tlaka već u tako ranoj dobi, sugerira istraživanje njemačkih znanstvenika sa sveučilišta u Heidelbergu.
Rezultati studije objavljene u Lancetu sugeriraju kako je kombinirana terapija antihipertenzivima početna terapija izbora u onih bolesnika koji unatoč promjeni životnog stila imaju vrijednosti tlaka i dalje iznad 150/90 mm Hg.
Beta-blokatori i dalje ostaju (posebno noviji s vazodilatatornim učinkom kao karvedilol i nebivolol) značajni antihipertenzivi te ih ne bi trebalo izostavljati iz terapije, poglavito ako sa njima bolesnici imaju dobro kontroliran krvni tlak uz dobro podnošenje ili imaju i druge indikacije za njihovu primjenu.
Zadnjih desetak godina najviše se rabe neselektivni beta-blokator s vazodilatatornim svojstvima -karvedilol, te visokoselektivni beta-1 blokatori: bisoprolol i nebivolol pri čemu nebivolol djeluje vazodilatatorno, ali ne preko alfa receptora kao karvedilol, već oslobađanjem dušičnog oksida u endotelu krvnih žila.
Ateroskleroza se nalazi u podlozi većine moždanih udara, ili zbog toga što sužava i na kraju okludira krvne žile i dovodi do ishemijskog moždanog udara, ili zbog toga što oslabi stijenku arterija i dovodi do hemoragijskog moždanog udara.
U trećem dijelu donosimo pregled liječenja bolesti koje predstavljaju čimbenike rizika za nastanak moždanog udara. Hipertenzija je najznačajniji čimbenik rizika za nastanak moždanog udara, a liječenje hipertenzije značajno smanjuje taj rizik. Ostali čimbenici su dislipidemije, fibrilacija atrija, šećerna bolest i značajno suženje karotidnih arterija.
Uloga radiološke obrade hipertoničara jest pronaći bolesnike sa sekundarnom hipertenzijom te utvrditi postoje li komplikacije u smislu oštećenja organa. Klinička sumnja na sekundarnu hipertenziju postavlja se na temelju anamneze, statusa, nalaza rutinske obrade i učinkovitosti medikamentozne terapije.
Tijazidski diuretici još su uvijek temeljni lijekovi u liječenju arterijske hipertenzije. Ravnopravni su ostalim skupinama antihipertenziva, a poželjna su kombinacija gotovo sa svim skupinama.
Edukacija bolesnika, a i članova obitelji može pomoći u suradljivosti bolesnika. Klinička inercija može se popraviti edukacijom liječnika, i to na nekoliko načina: stručnim i znanstvenim člancima, u obliku simpozija te jasnim i nedvojbenim smjernicama o liječenju.
