Debelo crijevo ili kolon je dio čovjekova probavnog sustava. Probavni sustav apsorbira i prerađuje nutrijente (vitamine, minerale, ugljikohidrate, masti, proteine i vodu) iz hrane i pomaže u izbacivanju štetnih tvari iz tijela. Probavni sustav se sastoji od jednjaka, želuca, tankoga i debeloga crijeva.

Tri su načina na koje se karcinom širi tijelom:

- kroz tkivo percontinuitatem – karcinom se širi u susjedno zdravo tkivo,

- kroz limfni sustav – karcinom invadira limfni sustav te putuje kroz limfne žile prema drugim područjima u tijelu,

- kroz krvožilni sustav – karcinom se širi na vene i kapilare te putuje krvlju prema drugim organima u tijelu.

Kada se stanice karcinoma odvoje od primarnog sijela (početnog tumora) i putuju spomenutim načinima, na drugim mjestima u tijelu može se razviti sekundarni tumor. Taj proces zove se metastaziranje. Ako se kolorektalni karcinom proširi na jetru ili pluća ne radi se o karcinomu pluća ili jetre, nego o metastatskoj bolesti kolorektalnog karcinoma. 

Epidemiologija

Pojavnost kolorektalnog karcinoma je snažno povezana s dobi te je ¾ slučajeva oboljelih starije od 65 godina. Stopa petogodišnjeg preživljavanja iznosi oko 50%.

Prema registru oboljelih od tumorskih bolesti HZJZ-a u Hrvatskoj je, 2010. godine, ukupan broj novodijagnosticiranih bolesnika s invazivnim rakom iznosio 20.887 i to 11.203 muškaraca i 9684 žena. Stopa incidencije je iznosila 472,8/100 000; 525,5/100 000 za muškarce i 423,6/100 000 za žene. Iste godine je od raka umrlo 13.482 osoba, 7751 muškaraca i 5731 žena.

Tumori debeloga crijeva na trećem su mjestu po zastupljenosti sa 16 % u muškaraca i 13 % kod žena. Rak debelog crijeva u svijetu zauzima treće mjesto (ne računajući karcinom kože) u incidenciji i drugo mjesto u mortalitetu od zloćudnih bolesti, a češće se javlja u razvijenim zemljama nego u zemljama u razvoju. Pojavnost kolorektalnog karcinoma je snažno povezana s dobi te je ¾ slučajeva oboljelih starije od 65 godina. Stopa petogodišnjeg preživljavanja iznosi oko 50%.

Prema novijim statistikama povećava se učestalost  karcinoma desne polovice kolona u odnosu na karcinome lijeve polovice kolona i rektuma.

Rosato i Marks su usporedili razdoblje između 1939. i 1957. s razdobljem između 1970. i 1977. godine, te pronašli sljedeće pomake u lokalizaciji tumora: ravno crijevo 51 % prema 32 %, sigmoidni kolon 13 % prema 31 %, silazni kolon 20 % prema 5 %, i uzlazni kolon 12 % prema 16 %. U prospektivnoj studiji, Tedesco i sur. su kod 642 ispitanika pronašli 66 % polipa i karcinoma lokaliziranih unutar 60 cm od anusa, a 5 % polipa i 28 % karcinoma unutar prvih 25 cm. Točan uzrok povećane učestalosti karcinoma desne polovice kolona se ne zna ali je važno imati na umu kada se raspravlja o dijagnostičkim metodama.

Faktori rizika

Najmanje 70 % tumora debeloga crijeva bi se moglo spriječiti umjerenim promjenama životnih navika i načina prehrane. Sekundarna prevencija služi otkrivanju premalignih lezija i bolesti u ranom, izlječivom stadiju korištenjem različitih metoda probira i dijagnostičkih testova.

Iako su mnogi mehanizmi nastanka i dalje nejasni, brojni dokazi ukazuju na to da je za nastanak kolorektalnog carcinoma odgovorna složena interakcija između nasljedne sklonosti i vanjskih čimbenika.

Nepromjenljivi faktori rizika svakako su genetsko naslijeđe, tj postojanje karcinoma kolona u obitelji, obiteljska adenomatozna polipoza te nasljedni nepolipoidni karcinom kolona (HNPCC). Većem riziku obolijevanja podložne su osobe koje imaju ulcerozni kolitis, recidivirajuće polipe u kolonu ili rektumu kao i osobe s karcinomom želuca, dojke, pluća, vrata maternice, jajnika, mjehura ili prostate.

Različiti prehrambeni i lifestyle čimbenici imaju velik utjecaj na povećanje rizika za razvoj karcinoma debeloga crijeva. Fizička neaktivnost, prekomjerna tjelesna težina te centralni tip adipoziteta su najznačajniji čimbenici rizika. Povećan unos energije je vjerojatno jedan od glavnih uzročnika visoke učestalosti karcinoma kolona u zapadnom svijetu. Osim njihova utjecaja na bilancu unosa energije, uloga specifičnih makronutrijenata ostaje nejasna. Smatra se da crveno meso, industrijski prerađena hrana i rafinirani ugljikohidrati doprinose povećanju rizika. Novija istraživanja ukazuju da bi se kronična hiperinzulinemija i Insulin-like growth factor 1 (IGF-1) mogli naći u fokusu istraživanja faktora rizika. Također povećan unos alkohola, osobito u kombinaciji s prehranom siromašnom nekim mikronutrijentima kao npr. folatima i metioninom, te pušenje u adolescenciji, povećavaju rizik od karcinoma kolona. Brojne epidemiološke studije se bave ulogom vlakana u prevenciji razvoja karcinoma kolona, a najnovija istraživanja benefite pripisuju mikronutrijentima i fitokemikalijama u hrani bogatoj vlaknima. Folati kao i polifenoli su neki od nutrijenata koji se proučavaju u novijim istraživanjima.

Kod tvari s kemoprotektivnim svojstvima kao što su acetilsalicilna kiselina i postmenopauzalni estrogen treba prije uporabe procijeniti odnos rizika i koristi zbog potencijalno neželjenih efekata.

Brojne studije govore da je primarna prevencija raka debeloga crijeva moguća. Najmanje 70 % tumora debeloga crijeva bi se moglo spriječiti umjerenim promjenama životnih navika i načina prehrane. Sekundarna prevencija služi otkrivanju  premalignih lezija i bolesti u ranom, izlječivom stadiju korištenjem različitih metoda probira i dijagnostičkih testova. Osobito važnom za smanjenje mortaliteta uslijed ove bolesti smatraju se kolonoskopija i sigmoidoskopija.

Etiologija

Studije pokazuju da vilozni polipi, zbog najveće površine izložene karcinogenima, imaju veći potencijal za malignu pretvorbu.

Na debelome crijevu razlikujemo slijepo crijevo (cecum) s crvuljkom (appendix), zatim slijedi kolon (colon), koji se dijeli na uzlazni(colon ascendens), poprečni (colon transversus) silazni (colon descendens) i sigmoidni (colon sigmoideum) te na kraju dolazi završno crijevo (rectum) koji završava analnim otvorom (anus).
Histološki normalan kolumnarni epitel kolona je proliferativan jedino u donje dvije trećine glandularnih kripti. Gornja trećina kripti i površinske stanice su normalno neproliferativne.
Kod izloženosti karcinogenima dolazi do mutacijske aktivacije onkogena i inaktivacije tumor suppressor gena u normalnim stanicama. Potrebno je najmanje 4 ili 5 mutacija kako bi nastao zloćudni tumor. Kumulativne mutacije su odgovorne za biološka svojstva tumora. Izloženost normalnog epitela karcinogenima vodi do migracije proliferativnih stanica iz bazalne dvije trećine kripti u sloj površinskih stanica. Ove se stanice repliciraju, ali se ne ljušte, što dovodi do povećanja broja stanica i eventualnog formiranja polipa. Polipi mogu biti sesilni (široka baza) ili  pedunkularni (na peteljci), a histološki mogu biti hiperplastični ili neoplastični. Ako su neoplastični polipi se klasificiraju kao adenomi tj. benigne tvorbe s malignim potencijalom. Prema građi postoje tubularni, vilozni (kao prsti) ili miješoviti (tubulovilozni) polipi. Adenomatozni polipi s vremenom, mogu postati progresivno više displastični i eventualno se razviti u karcinom insitu ili invazivni karcinom. Studije pokazuju da vilozni polipi, zbog najveće površine izložene karcinogenima, imaju veći potencijal za malignu pretvorbu. 

Komorbiditeti

Šećerna bolest

Pretilost