Radno-terapijsko sagledavanje umora

Lokalizirani umor mogu uzrokovati mozgovne metastaze, lezije spinalne moždine, gubitak senzibiliteta kod malignog oboljenja, periferna neuropatija, kao i paraliza živaca.

U pacijenata kod kojih uslijed umora predstoji slabost ruku i/ili nogu, radni terapeut će učiniti ergonomsku procjenu okoline pacijenta i intervenirati prilagodbom prostora različitim pomagalima, držačima (za silaženje stepenicama) i drugom opremom kako bi pacijent bio što neovisniji o tuđoj pomoći. Međutim, ako je generalni problem umora dispneja, držači neće riješiti pacijentov problem - u navedenom slučaju, intervencija radnog terapeuta biti će drugog tijeka. U osoba s malignom bolešću često predstoji generalizirani umor. Kronični umor zadaje velike nevolje pacijentima s kancerogenim oboljenjima. On uzrokuje poremećaj svakodnevne rutine, pa tako kreira psihološke i fiziološke poteškoće koje su, u stvari, pogoršane vanjskim faktorima. Pacijenti su svjesni da njihova ovisnost o tuđoj pomoći uzrokuje dodatno opterećenje za obitelj, što kod njih dalje može biti jedan od uzroka dodatnog stresa, anksioznosti i depresije. Umor je često uzrok smanjene koncentracije ili njenog gubitka, kompletiranja cjelodnevnih zadataka, osjećaja da se energija smanjuje iz dana u dan i mjeseca u mjesec, poteškoće sa razmišljanjima, prilikom socijalizacije i u donošenju odluka. Životni stil i uloge se mijenjaju pa se prema tome i zadovoljstvo pri izvođenju svakodnevnih aktivnosti smanjuje. Aistars (1987) navodi neke psihološke faktore koji doprinose kroničnom umoru kancerogenog pacijenta, a oni su sljedeći: kumulativni efekti kemoterapije, radioterapije ili tumora; kumulativni efekti aktivnog tumora, širenje, infekcije, temperatura ili operacija; kompeticija (suparništvo) između tijela i tumora prilikom prehrane; kumulativni afekti anoreksije, mučnine, povraćanja, dijareje, konstipacije i crijevne opstrukcije; kronična bol, dispneja i anemija. Lokalizirani umor mogu uzrokovati mozgovne metastaze, lezije spinalne moždine, gubitak senzibiliteta kod malignog oboljenja, periferna neuropatija, kao i paraliza živaca. Prilikom lošeg pozicioniranja pacijenta pritisak s unutrašnje strane ruke može biti uzrokom paralize radijalnog ili ulnarnog živca gdje će radni terapeut intervenirati pravilnim pozicioniranjem pacijenta, mekanim uloškom ili jastučićem pod ruku pacijenta, odgovarajućom udlagom i kroz jednoručne aktivnosti vježbati pacijenta u periodu povratka narušene funkcije. Radni terapeut će prilikom intervencije individualno razmatrati stupanj izdržljivosti pacijenta. Na primjer, procjena kognitivnih sposobnosti prema Chessington Occupational Therapy Neurological Assessment Bathery (COTNAB) može ponekad djelovati iscrpljujuće za pacijenta jer traje dugo vremena, pa radni terapeut treba odabrati one testove koji ne bi djelovali iscrpljujuće na pacijenta i/ili učiniti radnoterapijsku procjenu tijekom nekoliko dana. Radni terapeuti rade sa pacijentima koji iziskuju razumijevanje pri promjenama u svakodnevnim aktivnostima zbog pojave umora. Radni terapeuti pomažu u procjeni prioriteta pacijenata, uključujući socijalne i duhovne prioritete. Zajedno s pacijentom i članovima obitelji definiraju okupacije koje imaju smisao i značenje za osobu. Kompetencije radnog terapeuta definiraju se kroz psihološki pristup čiji je cilj postići povjerenje pacijenta kako bi što realnije prihvatio svoju bolest bez obzira na njen stupanj. Individualnim pristupom ili grupnim radom radni terapeut teži prepoznati djelovanje umora na pacijentove sposobnosti, funkcioniranje i neovisnost. Savjeti oko strategije postupanja kod umora i očuvanje energije, pomoć u razumijevanju potreba i podešavanju promjena kao i prihvaćanje ovisnosti o tuđoj pomoći, suradnja u postavljanju realnih očekivanja i ciljeva, edukacija pacijenta kako koristiti smanjen stupanj energije prema prethodno ustanovljenim prioritetima neke su od zadaća radnog terapeuta.

Radno-terapijska intervencija u sprječavanju umora

Radni terapeut, kao i ostali zdravstveni djelatnici, treba usmjeriti pozornost pacijenata na udruge i klubove osoba sa zdravstvenim problemima.

Vrlo je važno načiniti individualnu procjenu pacijenta jer npr. gotovo cjelodnevnim ležanjem i odmaranjem ne postižemo dobar efekt u sprečavanju umora pacijenta. Tjelesna aktivnost je jako poželjna, ali treba biti dozirana i prilagođena svakom pojedincu. Svakodnevni kućanski poslovi zahtijevaju češće stanke prilikom izvođenja i dobro osmišljenu raspodjelu tijekom radnog tjedan. Izmjena aktivnosti i valjano izbalansirana dnevna okupacija zasigurno mogu prevenirati pojavu umora. Radni terapeut, kao i ostali zdravstveni djelatnici, treba usmjeriti pozornost pacijenata na udruge i klubove osoba sa zdravstvenim problemima. Doprinos radno-terapijske intervencije treba sagledavati kroz edukativne i kreativne sadržaje poticanje pacijenta na aktivno uključivanje u razne humanitarne djelatnosti i organiziranje multimedijalnih kreativnih radionica kroz koje pacijent otkriva skrivene umjetničke potencijale, uz kvalitetno osmišljavanje slobodnog vremena zasigurno može doprinijeti smanjenju umora. Pacijente koji su pak prinuđeni da duži vremenski period leže u postelji potrebno je redovito nadgledati i educirati o vježbama disanja, važnostima pokreta ruku i nogu zbog cirkulacije krvi i limfe, zapravo intervenciju usmjeriti, zajedno s ostalim zdravstvenim djelatnicima, na sprječavanje komplikacija dugotrajnim ležanjem. Također, od velike važnosti su aktivnosti samozbrinjavanja pacijentima i njihovo izvođenje što je moguće neovisnije o tuđoj pomoći.

Zaključak

Nužno se nameće potreba razlikovanja nazivlja kao što je umor, zamor i premor.

Nužno se nameće potreba razlikovanja nazivlja kao što je umor, zamor i premor. Umorom se definira smanjenje snage, sustalost, malaksalost od rada ili naprezanja, subjektivan iscrpljujući osjećaj koji traje i ne da se lako ukloniti. Umor ovisi i o dobi, spolu, profesiji i prirođenim osobitostima svakoga pojedinca. Za razliku od umora, zamor predstavlja jedan od simptoma umora poput malaksalosti i iscrpljenosti pa bi to stanje trebalo biti prolazno izazvano privremenim manjkom sna, neodgovarajućom prehranom ili povećanjem napora pri radu. Premor u većini slučajeva nastaje zbog jakih napora koje se očituju zbog bio-psiho-socijalnih karakteristika pojedinca. Osobe sa zdravstvenim poteškoćama (neovisno o tome radi li se o akutnim ili kroničnim stanjima) imaju za potrebu u prikazu trenutačnog zdravstvenog stanja istaknuti pojavu jednog od gore navedenih simptoma kao popratnog simptoma osnovne bolesti. Holističko sagledavanje zdravstvenog stanja iziskuje uvažavanje informacije koje se odnose na pojavu umora, zamora ili premora u izvođenju svakodnevnih aktivnosti. Prevencija umora i modifikacija dnevnih aktivnosti kod kroničnih bolesnika kod kojih je umor, zamor stalna pojava zasigurno doprinosi holističkoj zdravstvenoj skrbi.

Literatura

Kaye, P. (1994).A-Z of Hospice and Palliative Medicine. Northampton: EPL Publications.
Aistars, J. (1987).Fatigue in the cancer patient: a conceptual approach to a clinical problem, Oncology Nursing Forum 14(6): 25-30
Cooper, J. (1997)Head Occupational Therapy in Oncology and Palliative Care, Edited by Occupational Therapists, The Royal Marsden NHS Trust; "Occupational Therapy in Fatigue and Energy Conservation" 87-90