Birgitte Hede Ebbesen iz Sveučilišne bolnice Aalborg u Danskoj i suradnici proveli su prospektivnu kohortnu studiju u kojoj su sudjelovali pacijenti s TIA-om kako bi istražili prisutni umor i do 12 mjeseci nakon dijagnoze TIA-e. Umor je mjeren pomoću Multidimenzionalne ljestvice umora (MFI-20) i Ljestvice težine umora (FSS) na početku (14 dana) te tri, šest i 12 mjeseci nakon otpusta.

U analizu je uključeno 354 bolesnika, od kojih je 287 dalo početne odgovore. Istraživači su otkrili da je prosječna razina općeg umora na MFI-u bila 12,3 ± 4,6 na početku, 11,9 ± 4,6 tri, 11,4 ± 4,5 šest i 11,1 ± 4,5 nakon 12 mjeseci, a udjeli bolesnika s patološkim umorom (≥12 na MFI-20 General Fatigue) bili su 61,3, 53,5, 54,0 i 53,8 %.

Prevalencija akutnog infarkta bila je slična za pacijente koji su prijavili i one koji nisu prijavili umor. Prethodna anksioznost/depresija javljala se dvostruko češće u skupini koja je prijavila umor. U usporedbi s modelom koji uključuje samo spol, dob i akutni infarkt, model koji uključuje početnu razinu umora, spol, dob i akutni infarkt uspio je objasniti varijabilnost u prijavljenim podacima u statistički značajno većoj mjeri. Ovi rezultati pokazuju da moramo procijeniti razinu umora u tjednima nakon otpusta jer to uvelike poboljšava sposobnost identificiranja bolesnika koji su u riziku od trajnog umora i stoga im je potencijalno potrebna strategija kako liječiti umor.