Radna terapija u onkologiji

Neizostavno stručno djelovanje radnog terapeuta usmjereno je na osposobljavanje pacijenta uz maksimalno postizanje funkcionalnog potencijala (fizičkog, emocionalnog, kognitivnog, socijalnog), umanjivanje efekta nesposobnosti kroz edukaciju i terapeutsku intervenciju, osposobljavanje pacijenta za postizanje kvalitete života, pripremanje i posredovanje pri povratku na posao ili edukacija o kvalitetnom osmišljavanju slobodnog vremena (radno-terapijske radionice edukativnih i kreativnih sadržaja ili već prema željama i u dogovoru s pacijentom), davanje uputa i praktičnih savjeta pacijentu i njegovoj obitelji uz maksimalnu podršku. Možemo pomoći u promjeni svakodnevnih navika ako je to neophodno, timski surađivati s drugim članovima zdravstvenog tima radi što bolje uvida u problemska područja pacijenta. Postavlja se pitanje kad započeti s radno-terapijskom intervencijom. Radno-terapijska intervencija započinje i završava uvijek u dogovoru i prema izboru pacijenta, a važna sastavnica većine radnoterapijskih programa je edukacija pacijenta. Pacijenti očekuju ponovno postizanje neovisnog funkcioniranja.

Edukacija onkoloških pacijenata

Veliki broj onkoloških pacijenata teško se nosi s poteškoćama koje donosi osnovna bolest. Edukacija pacijenta predstavlja formalni, organizirani, sistematični pristup priopćavanja informacija i pružanja novih saznanja. Fokus je na pojedinčevu primanju usluga, ali edukacija svakako može i treba uključivati supružnika, djecu, roditelje i ostale članove obitelji koji su dio životnog okružja. Akutna faza bolesti često nije najbolje vrijeme jer osoba i obitelj tada nisu niti fizički niti psihički spremni. Čak i kad nema "akutne faze" u medicinskom smislu, osoba kojoj je nedavno dijagnosticirana bolest može pokazivati nespremnost za suočavanje sa dugoročnim problemima. Rekonvalescencija je često dobro vrijeme za edukaciju pacijenta, dok edukacijski programi mogu započeti neposredno prije otpusta s bolničkog liječenja. Radni terapeut trebao bi činiti članove mobilne zdravstvene ekipe koji bi redovitim kućnim posjetima savjetovao pacijenta u vezi prilagodbe okružja trenutačnom onesposobljenju uz naglasak na kontinuiranoj zdravstvenoj edukaciji. Radni terapeut također vodi savjetodavnu i preventivnu brigu za dobrobit svojih pacijenta/klijenata, njihovih bolničkih tretmana i komplikacija koje su moguće i zahtijevaju daljnje upute i pristup. Savjetovalište za zdrav način života može obuhvatiti:

• rad na edukaciji i savjetovanju osoba o optimalnom higijensko-dijetetskom načinu u odnosu na spol, dob, zdravstveno stanje, tjelesnu težinu, prevenciju bolesti i biti podrška obiteljima bolesnika u terminalnim fazama bolesti
• društvene aktivnosti pokretnih pacijenata/klijenata organiziraju se na osnovu sklonosti i interesa iz područja likovne i glazbene umjetnosti, rekreacije, relaksacije, razonode i djelatnosti u prirodi.

Poboljšanje zdravstvene usluge

Iz navedenog može se zaključiti da dosadašnji oblici zdravstvene skrbi za onkološkog pacijenta u potpunosti ne zadovoljavaju zadane kriterije zdravstvene skrbi koje se provode u svijetu. Jedan od problema koji se detektira odnosi se na djelomičnu ekipiranost članova zdravstvenog tima. Uvođenje radnog terapeuta i radne terapije zasigurno bi doprinijelo poboljšanju zdravstvenih usluga uz minimalna izdvajanja društva za navedeni zdravstveni profil. Opravdano se može postaviti pitanje o kompetenciji radnog terapeuta u zdravstvenom timu. Kompetencije radnog terapeuta su sljedeće:

• briga o održavanju dnevne okupacije pacijenta (samozbrinjavanje, produktivnost, slobodno vrijeme) i njihovim obiteljima/njegovateljima kako bi se uspostavila ravnoteža u izvedbi dnevne okupacije sukladno stanju bolesti i mogućnostima pacijenta.
• treba pomoći u procjeni prioriteta pacijenta, uključujući socijalne i duhovne prioritete
• zajedno s pacijentom/klijentom i članovima njegove obitelji pomoći u pronalaženju okupacije koja ima smisao i značenje za osobu, ne zanemarujući različitost utjecaja kulture i okoline na pojedinca
• skrb za dobru suradnju i povezanost između pacijenta i zdravstvenog osoblja
• prepoznavanje djelovanja umora na pacijentove/klijentove sposobnosti, funkcioniranje i neovisnost
• definiranje strategija i postupaka kod pojave umora te očuvanje energije
• treba pomoći u razumijevanju potreba i podešavanju promjena kao i prihvaćanju ovisnosti i kolebanja, surađivati u postavljanju realnih očekivanja i ciljeva
• informiranje pacijenta kako reducirati potrošnju energije u izvođenju dnevnih okupacija
• treba pomoći u adaptiranju životnog stila
• treba skrbiti za opremu, pomagala i adaptaciju okoline gdje je to neophodno s ciljem manjeg utroška energije
• treba pomoći pacijentima/klijentima istražiti i prepoznati tko su (self-koncept) i što su im prioriteti u životu, prepoznati vrijednosti i uloge svojih pacijenata/klijenata unutar obitelji i/ili zajednice, pomoći u adaptaciji promijenjenih uloga ako je to potrebno, poduprijeti samopouzdanje pacijenta/klijenta i reflektirati njegova prošla i tekuća dostignuća
• radni terapeut osmišljava i kreira programe grupnih radionica ili individualnog rada sličnog sadržaja te ga provodi zajedno sa svojim pacijentima/klijentima. Od radnog terapeuta se zahtijeva visoka stručnost, izuzetna kreativnost i sposobnost korištenja odabranih vještina pri provedbi zdravstvenih programa bilo u cilju prevencije ili sprječavanja progresije bolesti

Literatura

1. Folkman S, Greer S (2000) Promoting psychological well-being in the face of serious illness: when theory, research and practice inform each other. Psycho-Oncology 9:11-19

2. Occupational therapy intervention in cancer. Guidance for professionals, managers and decision-makers. London. COT College of Occupational Therapists, HOPE The Specialist Section of Occupational Therapists in HIV/AIDS, Oncology, Palliative Care i Education (2004)

3. Occupational Therapy in Oncology and Palliative Care, Edited by Jill Cooper Head Occupational Therapists, The Royal Marsden NHS Trust;