x
x

Metabolički sindrom i shizofrenija

  Dr. sc. Darko Perušić, dr. med., specijalist psihijatrije

  13.06.2021.

Analizom brojnih istraživanja možemo utvrditi da se prevalencija metaboličkog sindroma u oboljelih od shizofrenije značajno razlikuje. Atipični antipsihotici različitog su potencijala u induciranju porasta tjelesne težine te u usporedbi s klasičnim antipsihoticima značajnije izazivaju porast tjelesne težine. Preporuka je da se u svakodnevnu kliničku praksu uvede algoritam praćenja tjelesnog zdravlja bolesnika koji bi uključio rutinsko mjerenje krvnog tlaka, praćenje tjelesne težine i izračunavanje indeksa tjelesne mase (BMI), mjerenje opsega struka i eventualnu proširenu dijagnostičku obradu na lipidni profil i razinu šećera u krvi.

Metabolički sindrom i shizofrenija

Metabolički sindrom

Metabolički sindrom (MS) je skupina poremećaja koja obuhvaća višak masnog tkiva u području trbuha (abdominalna pretilost), dislipidemiju, hipertenziju te povišenu razinu šećera u krvi na tašte.

Brza i nekvalitetna prehrana, pretjerani unos kalorija i sjedilački način života povezani su sa sve češćom pojavnosti bolesti kao što su metabolički sindrom, pretilost i šećerna bolest tipa 2. Tridesetih godina prošlog stoljeća uočena je, kod bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2, skupina poremećaja koji karakteriziraju metabolički sindrom, no tek je 1998. godine Svjetska zdravstvena organizacija donijela prvu definiciju MS-a. Kasnije su uslijedile i druge definicije (od strane EGIR-a i NCEP-ATP III).

Prema posljednjem dogovoru (tablica 1), za dijagnozu MS-a nužna je prisutnost bilo koja tri od navedenih pet rizičnih čimbenika.

Kod liječenja MS-a najvažnije je rano prepoznavanje bolesti uz stjecanje uvida u ozbiljnost poremećaja.

Liječenje MS-a slično je liječenju pretilosti te uključuje:

a)     Promjenu životnih navika

b)     Smanjenje tjelesne mase, odnosno smanjenje energetskog unosa (smanjenje tjelesne mase u pretilih osoba koje nemaju dijabetes poboljšava iskoristivost glukoze i ujedno poboljšava regulaciju glukoze u krvi u pretilih bolesnika koji imaju dijabetes tipa II)

c)     Promjenu prehrane – preporučuje se mediteranski tip prehrane

d)     Tjelesnu aktivnost

e)     Ako promjena gore opisanih parametara nije dala rezultata, ordiniraju se lijekovi za bolesti koje su sastavnica MS-a (antihipertenzivi, antidijabetici, hipolipemici).

Shizofrenija

Shizofrenija je etiološki kompleksna, kronična progresivna bolest, koja zbog svoje dugotrajnosti i prirode simptoma nosi rizik za razvoj različitih tjelesnih bolesti.

Shizofrenija se, zbog heterogenosti simptoma, pojave prvih simptoma u ranoj životnoj dobi već u adolescenciji i kroničnog, često devastirajućeg tijeka bolesti koji dovodi do potpune onesposobljenosti za život i rad u oko trećine oboljelih, smatra jednom od najtežih bolesti u medicini. Neurobiološke promjene u mozgu mijenjaju doživljavanje sebe i stvarnosti, odnose s okolinom, sustav vrijednosti, voljne i nagonske funkcije, kognitivno funkcioniranje, emocionalni izražaj i ponašanje osobe oboljele od shizofrenije. Usprkos svim dosadašnjim spoznajama, točna i jasna definicija shizofrenije još ne postoji i zato ju je ispravnijenazvati kliničkim sindromom kojeg čini skup mentalnih i bihevioralnih fenomena.

Prevalencija shizofrenije u populaciji je oko 1%. Etiologija bolesti je izrazito složena i nedovoljno poznata. Smatra se da do razvoja bolesti dolazi interakcijom genetske podloge i raznih čimbenika okoline kao što su infekcije tijekom poroda i opstetričke komplikacije (zbog hipoksije mozga), neurorazvojni poremećaji tijekom rane životne dobi (infekcije, traume mozga, vanjske psihosocijalne traume raznih vrsta), neurodegenerativni i demijelinizirajući procesi u mozgu različitog uzroka.

Metabolički sindrom i shizofrenija

Prema dosadašnjim istraživanjima,bolesnici oboljeli od shizofrenije skloniji su prekomjernoj tjelesnoj težini te imaju tri do četiri puta veći rizik za obolijevanje od šećerne bolesti u odnosu na opću populaciju. To je posljedica brojnih čimbenika kao što su sjedilački način života i nedostatak tjelesne aktivnosti, loša prehrana bazirana na tzv. brzoj i nekvalitetnoj hrani (hrana bogata ugljikohidratima i mastima), odsutnost svijesti o dijetnoj prehrani, neadekvatna javnozdravstvena i medicinska skrb, loša suradljivost pri uzimanju terapije, stresni doživljaji poput rehospitalizacija i psihotičnih pogoršanja bolesti, pasivnost, bezvoljnost i sedacija kao dio negativnih i depresivnih simptoma, pušenje i uporaba drugih sredstava ovisnosti.

Shizofrenija je etiološki i klinički kompleksna bolest s nizom otkrivenih faktora za razvoj prekomjerne tjelesne težine i svih parametara koji definiraju metabolički sindrom i koji čine bolest samu po sebi predispozicijom za ovaj poremećaj.

Ispitivanja su posljednjih godina usmjerena na istraživanje genetske predispozicije i povećanog rizika za razvoj metaboličkog sindroma kao i šećerne bolesti tipa 2, arterijske hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti.

Atipični antipsihotici različitog su potencijala u induciranju porasta tjelesne težine i u usporedbi s klasičnim antipsihoticima značajnije izazivaju porast tjelesne težine. Mehanizam kojim atipični antipsihotici izazivaju porast tjelesne težine do danas nije rasvijetljen. Postavlja se pitanje radi li se o direktnom utjecaju atipičnih antipsihotika na metabolizam jetre i glukoze ili jednostavno povećavaju potencijal poznatih rizičnih čimbenika. Pretpostavlja se da je receptorski potencijal atipičnih antipsihotika s različitim neurotransmiterskim sustavima (serotoninskim, histaminskim, adrenergičkim i muskarinskim) odgovoran za porast tjelesne težine ili dolazi do poremećaja u hranjenju zbog mijenjanja osjećaja apetita, odnosno povećane osjetljivosti na osjećaj gladi, što je sve za sada tek hipotetskog karaktera.

Analizom brojnih istraživanja, prevalencija metaboličkog sindroma u oboljelih od shizofrenije značajno se razlikuje. Prema istraživanju Padmavatia i sur. kod neliječenih vanbolničkih bolesnika s kroničnom shizofrenijom iznosi 3,9 %, dok prema studiji Tirupatia i Chua iz Novog Zelanda, među bolničkim i vanbolničkim bolesnicima iznosi 68 %.

Zaključak

Rezultati istraživanja (Vlatković i sur.) o pojavnosti metaboličkog sindroma kod oboljelih od shizofrenije pokazali su da postotak metaboličkog sindroma pokazuje tendenciju rasta s vremenom trajanja bolesti, odnosno primjene lijekova te da je pretilost najvažniji pokazatelj i čimbenik pojave metaboličkog sindroma. Ubrzani način života i neredovita prehrana s visokim postotkom masti i ugljikohidrata s jedne strane te niski udio vlakana i učestala konzumacija crvenog mesa uz manjak tjelesne aktivnosti i u zdravih osoba s druge strane, povećavaju rizik od razvoja metaboličkog sindroma, a samim time i kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih te malignih bolesti. Psihički bolesnici, uz ostale okolišne čimbenike, prehranu i način života, primjenom antipsihotika, posebice atipičnih, imaju još veći rizik za razvoj metaboličkih abnormalnosti, a time i bolesti koje su posljedica tih abnormalnosti. Kao posljedica toga, psihički bolesnici imaju visok rizik za preranu smrt.

Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, preporuka je u svakodnevnu kliničku praksu uvesti algoritam praćenja tjelesnog zdravlja bolesnika koji bi uključio rutinsko mjerenje krvnog tlaka, praćenje tjelesne težine i izračunavanje indeksa tjelesne mase (BMI), mjerenje opsega struka i prema dobivenim vrijednostima proširenje dijagnostičke obrade na lipidni profil i razinu šećera u krvi.

Literatura

1. Ananth J,Venkatesh R, Burgoyne K, Gadasalli R, BinfordR, Gunatilake S. Atypical antipsychotic induced weightgain: pathophysiology and management. Ann Clin Psychiatry2004; 16: 75-85.
2. Leucht S, Burkart T, Henderson J, Maj M, Sartorius N.Physical illness and schizophrenia: a review of the literature.Acta Psychiatr Scand 2007(a); 116: 317-33.
3. Leucht S, Burkart T, Henderson J, Maj M, Sartorius N.Physical illness and schizophrenia: a Review of the Evidence.Cambridge: Cambridge University Press, 2007.
4. Padmavati R, McCreadie R, Tirupati S. Low prevalence ofobesity and metabolic syndrome in never-treated chronicschizophrenia. Schizophr Res 2010; 121: 199-202.
5. Tirupati S, Chua L. Obesity and metabolic syndrome in apsychiatric rehabilitation service. Aust N Z J Psychiatry2007; 41: 606-10.
6. Vlatković S, Živković M, Šagud M, Mihaljević-Peleš A. Metabolički sindrom u shizofreniji: prepoznavanje i mogućnost prevencije. Soc.psihijat., 2014; 42: 114-122

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
PLIVIT total energyMaxfluAndol PRO
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Gastal
VIDEO GALERIJA
20:57
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: