Smjernice za razvoj javne politike: neformalna skrb i njega
03.10.2024.
Neformalna skrb nije samostalan i izoliran segment, već je uklopljena u postojeće procese pružanja formalne skrbi i isprepletena s njima tako da ih ili omogućuje ili nadopunjuje. Osobito je značajna u pružanju skrbi po modelu 24/7/365 (osiguravanje cjelovite, kontinuirane i koordinirane skrbi u različitim okruženjima i od različitih pružatelja skrbi, za cijelog vremena trajanja potrebe). Neformalna skrb najviše se pruža u pacijentovom domu
i lokalnoj zajednici, stoga uvelike ovisi o lokalno dostupnim resursima.
Podrška neformalnoj skrbi obuhvaća dvije glavne domene: zdravstvenu i socijalnu skrb. Glavne kategorije podrške pomoći neformalnim njegovateljima su:
- financijska i pravna podrška;
- informiranje, edukacija i savjetovanje;
- poboljšanje vještina njegovatelja;
- povećanje vidljivosti neformalnih njegovatelja u društvu;
- bolja institucionalna podrška;
- bolja podrška lokalne zajednice;
- psihosocijalna podrška.
Smjernice za razvoj javne politike za neformalnu skrb i pružanje podrške neformalnim njegovateljima namijenjene su donositeljima odluka i kreatorima javne politike iz područja zdravstvene i socijalne skrbi (institucijama ili organizacijama zdravstvene i socijalne skrbi, organima uprave i samouprave), te široj zainteresiranoj javnosti (medijima, građanima) i svim akterima koji su uključeni u proces kreiranja javnih politika vezanih uz razvoj neformalne skrbi i pružanje podrške neformalnim njegovateljima.
Demografski, zdravstveni i socijalni trendovi ukazuju na to da će se potreba za dugotrajnom skrbi u svim zemljama EU s vremenom povećavati, da formalna skrb neće moći podmirivati rastuće potrebe, te je stoga neophodno osnaživati neformalnu skrb kako bi sustavi zdravstvene i socijalne skrbi ostali održivi. Neformalni njegovatelji u EU dvostruko su brojniji od formalnih, te pružaju tri četvrtine dugotrajne skrbi. Također, dugotrajna skrb u Republici Hrvatskoj slabo je razvijena te nedovoljno podmiruje potrebe osoba kojima je namijenjena, a to su većinom starije osobe, odrasle osobe ili djeca s tjelesnim, razvojnim ili kognitivnim teškoćama koje ne mogu skrbiti o sebi. Ove populacijske skupine zbog svojih složenih potreba i zahtjeva za njegom trebaju asistenciju druge osobe bez koje ne mogu ostvariti potrebnu skrb. U tim situacijama nastupa neformalna skrb koja se primarno temelji na socijalnim odnosima između osobe koja prima skrb te pružatelja skrbi koji su najčešće članovi obitelji (bračni partner/ica, dijete, rodbina) ili susjedi, volonteri.
Prema izračunima Peña-Longobardo i Oliva-Moreno19 u Hrvatskoj je 2022. bilo čak 532.633 neformalna njegovatelja. Neformalni njegovatelji pritom imaju vrlo nepovoljne uvjete rada bez stvarne mogućnosti konzumiranja odmora, često njegujući svoje bližnje cijeli dan ili danonoćno, a pritom im nedostaje podrška sustava i zajednice kako u odnosu na informacije i znanja, tako i uz potrebnu psihološku pomoć i financijsku podršku. Prema istraživanju Peña-Longobardo i Oliva-Moreno hrvatski su neformalni njegovatelji među najnezadovoljnijima u Europi. Neproporcionalno velik udio neformalnih njegovatelja su žene: prema podacima OECD-a 62%, a nacionalna istraživanja pokazuju da bi postotak mogao biti i viši. Neplaćen rad i loši uvjeti rada neformalnih njegovatelja tako doprinose i rodnoj neravnopravnosti te pogoršavaju poziciju žena na tržištu rada. Smjernicama se predlaže niz mjera usmjerenih na unaprjeđenje njihovih prava i sustava podrške i u tom smislu izrazito su relevantne kako za ranjive skupine, tako i za društvo u cjelini.