Metagenomske analize fekalnih uzoraka i metabolomske analize uzoraka seruma 361 dobrovoljca u Španjolskoj pokazale su da neravnoteža u specifičnim sojevima bakterija vjerojatno igra važnu ulogu u nastanku i razvoju pretilosti te da postoje znatne razlike među spolovima.

Mikroorganizmi našeg crijeva igraju ključnu ulogu u načinu na koji metaboliziramo hranjive tvari i stoga utječu na spojeve i molekule koji cirkuliraju našim tijelom, utječući na različite organe, tkiva i  opće metaboličko zdravlje.

Istraživači su ispitali fekalni metabolom 361 odraslog dobrovoljca (srednja dob 44; 70%, žene) iz španjolskog Obekit randomiziranog ispitivanja, koje je istraživalo odnos između genetskih varijanti i načina na koji su sudionici reagirali na niskokalorične dijete.

Ukupno 65 sudionika imalo je normalnu težinu, 110 prekomjernu tjelesnu težinu, a 186 je bilo pretilo. Uspoređeni su prema spolu i dobi i klasificirani prema indeksu pretilosti (OB) kao NISKI ili VISOKI.

NIZAK je uključivao one s BMI ≤ 30 kg/m2, postotkom masnog tkiva ≤ 25% (žene) ili ≤ 32% (muškarci) i opsegom struka ≤ 88 cm (žene) ili ≤ 102 cm (muškarci). VISOKI je uključivao one s BMI > 30 kg/m2, masnom masom > 25 % (žene) ili > 32 % (muškarci) i opsegom struka > 88 cm (žene) ili > 102 cm (muškarci).

Genetsko profiliranje za identifikaciju različitih vrsta, sastava, raznolikosti i relativnog obilja bakterija u uzorcima stolice pokazalo je da oni s VISOKIM indeksom pretilosti imaju značajno niže razine Christensenella minuta, bakterije povezane s mršavošću i zdravljem.

Kod muškaraca, veća zastupljenost vrsta Parabacteroides helcogenes i Campylobacter canadensis povezana je s višim BMI-jem, masnom masom i opsegom struka.

Nasuprot tome, kod žena, veća zastupljenost Prevotella micans, P brevis i P sacharolitica bila je pokazatelj većeg BMI-a, masne mase i opsega struka.

Neciljane metabolomske analize otkrile su varijacije u obilju određenih metabolita kod sudionika s VISOKIM indeksom pretilosti — osobito više razine fosfolipida (upletenih u razvoj metaboličkih bolesti i modulatora osjetljivosti na inzulin) i sfingolipida, koji igraju ulogu u razvoju dijabetesa i pojave vaskularnih komplikacija.

Rizik od metaboličkih bolesti može se smanjiti modulacijom crijevnog mikrobioma kroz čimbenike prehrane i stila života, uključujući obrasce prehrane, tjelovježbu, probiotike i postbiotike. Koje se izmjene mogu i trebaju napraviti ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući genetiku domaćina, endokrini sustav, spol i dob.

Istraživači trenutno rade na pokušaju povezivanja identificiranih metabolita s bakterijskom vrstom koja bi ih mogla proizvoditi i karakteriziraju biološki učinak koji te vrste i njihovi metaboliti imaju na organizam.

U konačnici, istraživači bi željeli osmisliti mikrobiotski/metabolomski test koji se može koristiti u kliničkoj praksi za identifikaciju ljudskih enterotipova i za personalizaciju prehrambenih strategija kako bi se smanjili zdravstveni rizici povezani s crijevnom disbiozom.