Što utječe na razvoj izvanbolničke pneumonije?

Na razvoj pneumonije utječe kombinacija čimbenika, uključujući osjetljivost domaćina, virulentnost patogena i veličinu inokuluma mikroorganizama koji dođu u donje dišne putove. Prije nego što dosegnu alveole respiratorni patogeni moraju svladati nekoliko obrambenih mehanizama dišnog sustava. Patogeni mogu dospjeti u alveole mikroaspiracijom (aspiracija male količine orofaringealnog sekreta koja se često događa tijekom spavanja), inhalacijom, makroaspiracijom (aspiracija velike količine orofaringealnog ili sadržaja gornjeg dijela gastrointestinalnog sustava) ili hematogenim širenjem. Mikroaspiracija je primarni put mikroorganizama u pluća.

Preporučuje li se mikrobiološko testiranje bakterija u ambulantnom liječenju pneumonija?

Mikrobiološko testiranje na bakterijske uzročnike općenito se ne preporučuje za većinu bolesnika koji se liječe ambulantno jer je empirijska uporaba antibiotika uglavnom uspješna. Međutim, potrebno je razmotriti testiranje na viruse (npr. SARS-CoV-2 i influencu), jer rezultati mogu utjecati na izbor terapije.

Kako se postavlja dijagnoza izvanbolničke pneumonije?

Dijagnoza se postavlja na temelju infiltrata prikazanih na Rtg-u prsnog koša (ili na CT-u kod bolesnika sa simptomima ako je Rtg negativan) uz prateće simptome kao što su npr. hropci, krepitacije ili egofonija, ili laboratorijske abnormalnosti koje su rezultat lokalnih i sustavnih upalnih odgovora. Testiranje upalnog biomarkera prokalcitonina može dopuniti kliničku prosudbu u pogledu dijagnoze i tijeka bakterijske izvanbolničke pneumonije, budući da sintezu prokalcitonina pokreću specifični citokini kao odgovor na bakterije. Razina prokalcitonina tipično je povišena kod bakterijske izvanbolničke pneumonije, a niska je kod virusne izvanbolničke pneumonije. Razine prokalcitonina brzo opadaju s povlačenjem bakterijske infekcije, a to je odgovor koji može utjecati na odluku o prekidu liječenja antimikrobnim lijekovima. Međutim, razine prokalcitonina nisu definitivni pokazatelji, jer može doći do lažno pozitivnih rezultata (npr. kod hemoragičnog šoka ili ozljede bubrega), a neke bakterije (npr. mikoplazma) mogu uzrokovati upalu pluća u bolesnika s normalnom razinom prokalcitonina.).

Kako kliničar odlučuje treba li pacijenta s izvanbolnički stečenom pneumonijom hospitalizirati?

Odluka o mjestu liječenja ovisi o mnogim faktorima, a uključuje težinu bolesti, komorbiditete, prisutnu hipoksemiju, kakva je podrška ukućana i kakva je vjerojatnost pridržavanja bolesnika propisanom liječenju. Težina bolesti primarno se temelji na kliničkoj prosudbi, a može se nadopuniti sljedećim procjenama: Indeks težine pneumonije (Pneumonia Severity Index = PSI) i CURB-65.

Ljestvica CURB-65 ima raspon od 0 do 5; rezultati se izračunavaju dodjeljivanjem 1 boda ako postoji novonastala smetenost, razina vrijednost ureje u krvi veća je od 6,78 mmol/L, brzina disanja veća od 30 udisaja u minuti, sistolički krvni tlak manji od 90 mm Hg ili dijastolički krvni tlak ispod 60 mm Hg i dob bolesnika 65 godina i više. Ambulantno liječenje preporučuje se za pacijente s rezultatom CURB-65 od 0 ili 1, kratki boravak u bolnici ili pažljivo promatranje treba razmotriti za pacijente s rezultatom 2, a hospitalizacija se preporučuje za pacijente s rezultatom od 3 do 5. Pragovi težine nisu definirani za liječenje imunokompromitiranih bolesnika i uvijek se temelje na kliničkoj prosudbi.