Demencija ima fizičke, psihološke, socijalne i ekonomske posljedice na bolesnike, njihove skrbnike, obitelji i društvo u cjelini. Nedostatak svijesti u društvenim zajednicama o pojavi demencije te nerezumijevanje simptoma bolesti rezultira stigmatizacijom i preprekama za dijagnosticiranje te skrb oboljelih od demencije.

Cilj: Cilj ovog istraživanja je ispitati stavove studenata zdravstvenih i nezdravstvenih usmjerenja o starenju i demenciji.

Metode: Istraživanje je presječno. Ispitanici su studenti Sveučilišta u Splitu s Medicinskog, Pomorskog i Filozofskog fakulteta te Odjela zdravstvenih studija. Obrađeni podatci prikupljeni su putem online ankete. Metode deskriptivne statistike prezentiraju srednje razine stavova upotrebom medijana i aritmetičke sredine s pokazateljima raspršenosti oko srednjih vrijednosti upotrebom interkvartilnog raspona, te standardne devijacije. χ2 testom ispituje se razlika u strukturi ispitanika. Kod ispitivanja hipoteza koriste se T-test, Anova test, te regresijska analiza. Analiza je rađena u statističkom softwareu STATISTICA 12, TIBCO Software Inc., California.

Alati za mjerenje: Za potrebe istraživanja proveden je anketni upitnik od četiri dijela: podatci o sociodemografskim obilježjima ispitanika, znanje ispitanika upotrebom Palmerove ljestvice, stavovi prema starenju i starijim osobama upotrebom Koganove ljestvice te stavovi prema demenciji DAS ljestvicom.

Rezultati: Srednja razina stava na Koganovoj ljestvici je za 3,73 boda veća u odnosu na graničnu vrijednost 119. Ispitivanjem je utvrđena statistički značajna razlika između stava studenata zdravstvenog i nezdravstvenog usmjerenja (t=4,28; P<0,001). Znanje je ispitano Palmer ljestvicom znanja. Srednja razina znanja je 15,02 boda, te se kretala u rasponu od 1 do 23. Stav prema dementnosti je ispitan DAS ljestvicom. Povezanost starosne dobi i stavova o starenju i starijim osobama nije utvrđena (r=0,024; P=0,715), kao niti između dobi i Palmerove ljestvice (r=-0,114; P=0,083). Promjena stava prema demenciji nije povezana s promjenom starosne dobi (r=0,060; P=0,364). Na DAS skali je veći zbroj za 2,39 bodova utvrđen kod ispitanih studentica u odnosu na ispitane studente (t=1,98; P=0,049). Ispitivanjem nije utvrđena prisutnost statistički značajne razlike s obzirom na spol (F=1,62; P=0,199). Ispitivanjem nije utvrđena prisutnost statistički značajne razlike s obzirom na mjesto stanovanja (F=0,20; P=0,819). Ispitivanjem nije utvrđena statistički značajna razlika s obzirom na godinu studiranja (F=2,07; P=0,070). Srednja razina stava kod studenata s osobnim iskustvom života sa starijim osobama, mjerena svim trima ljestvicama, statistički nije značajna. Statistički značajan utjecaj je utvrđen kod čimbenika dobi. Godina studija se pozitivno održava na znanje; studenti viših godina studija bilježe porast znanja u prosjeku za 0,15 bodova na svakoj narednoj godini studija (P=0,041).

Zaključci: Presječnom istraživanju pristupilo je 233 studenta zdravstvenih i nezdravstvenih studija. Stav studenata medicinskih usmjerenja pozitivnija je u tri kategorije ispitivanja: prema starenju i starijim osobama, te demenciji. Stav studenata nije različit s obzirom na demografska obilježja (dob, spol, boravište, godina studiranja). Nismo dokazali razlike u stavu studenata prema starenju s obzirom na iskustvo suživota sa starijom osobom. Stav prema starenju i demenciji potvrđuje da je znanje najvažniji čimbenik koji utječe na njegovo formiranje.

Silvija Kaleb , Rosanda Mulić , Iris Jerončić Tomić