Inhalacijska terapija medicinski je postupak koji se provodi u svrhu liječenja, udisanjem ili usisavanjem pare ili plinova lijekova koji su prethodno raspršeni u kapljice ili čestice.

Tako raspršene kapljice ili čestice lijeka nazivamo aerosolom ili aerosolnom tvari. Naziv ovog oblika liječenja potiče od latinske riječi inhalare, što znači udisati. Inhalacijska terapija u Hrvatskoj primjenjuje se negdje od kraja 19. stoljeća. 

Može se reći da inhalacijska terapija zauzima središnje mjesto u fizikalnoj terapiji respiratornih bolesnika, prije svega zbog svoje učinkovitosti, brzine djelovanja bez neželjenih posljedica i nadasve sveopće dostupnosti. 

Tekst je preglednog karaktera i podijeljen je u 11 poglavlja. 

U prvom poglavlju prikazan je povjesni razvoj inhalacijske terapije kroz više tisuća godina.

U drugom poglavlju pregledno su opisani funkcija i strukture čovjekova dišnog sustava koliko je potrebno kako bi se razumjela primjena i djelovanje aerosolne terapije.

U trećem su poglavlju opisane bolesti gornjeg i donjeg dišnog puta koje su pogodne za inhalacijsku terapiju.

Četvrto poglavlje prikazuje fiziologiju inhalacija.

U petom poglavlju opisane su vrste inhalacijske terapije s obzirom na vrstu lijeka i način primjene.

U šestom poglavlju pisano je općenito o lijekovima u inhalacijskoj terapiji i primjerima inhalacijske terapije. 

U sedmom poglavlju potanko je opisan inhalacijski tijek trima vrstama inhalatora. U osmom je poglavlju analizirana učinkovitost inhalacijske terapije.

U devetom poglavlju prikazana je inhalacijska terapija u vrijeme pandemije korona virusne bolesti prema najnovijim smjernicama.

U desetom je poglavlju Božidarka Lončarić, mag. med. tech., dala prikaz rada i rezultata primjene inhalacija na Odsjeku Inhalatorij bolnice Thalassotherapia Crkvenica.

U posljednjem poglavlju posebice je istaknuta i opisana uloga medicinske sestre/medicinskog tehničara, u zdravstvenoj njezi tijekom provedbe inhalacijske terapije, odnos prema pacijentu i prema opremi.