Ozljede glave u ranijoj dobi povezane s ograničenjima kasnije u životu
Paula Bakalović, mag. pharm.
18.10.2016.
Ozljede glave u dječjoj i adolescentskoj dobi povezane su s psihijatrijskim poremećajima te nizom poteškoća i ograničenja kasnije u životu, prema istraživanju objavljenom u PLOS Medicine.
Traumatske ozljede mozga vodeći su uzrok invaliditeta i mortaliteta u mladih diljem svijeta. Međutim, nejasni su podatci o tome kako ozljede glave u dječjoj i adolescentskoj dobi utječu na mortalitet, oboljevanje od psihijatrijskih bolesti i socijalne ishode u kasnijoj, odrasloj dobi.
Švedski autori proveli su populacijsko istraživanje koje je uključilo 1,1 milijun osoba rođenih između 1973. i 1985. godine, kako bi istražili utjecaj pretrpljene traumatske ozljede mozga u dobi od rođenja do 25. godine života na funkcioniranje osobe u odrasloj dobi. 9,1% ispitanika pretrpjelo je barem jednu traumatsku ozljedu mozga prije 25. godine života. U većini slučajeva radilo o blažem obliku ozljede, a jedna od 8 osoba je pretrpjela dvije ili više ozljeda. Blaži oblici ozljeda najčešće su se dogodili u ranijoj životnoj dobi u odnosu na teže oblike ozljeda (12,2 vs. 19,2 godine). Autori su istražili kasniji rizik za 6 zdravstvenih i socijalnih ishoda. Također, usporedili su ishode osoba koje su doživjele traumu i njihove braće ili sestara koji nisu doživjeli traumu kako bi uzeli u obzir mogućnost da je rizik za promatrane ishode prisutan u obitelji, odnosno da je posljedica specifičnih genetičkih ili okolišnih utjecaja.
Rezultati su pokazali da je traumatska ozljeda moga povezana s funkcionalnim oštećenjima u odrasloj dobi promatravši sve ishode. U usporedbi s ostatkom populacije, osobe koje pretrpjele traumu mozga imale su 1,7 puta veći izgled za preuranjenu smrt, duplo veći izgled za hospitalizaciju na odjelu psihijatrije i 1,8 puta veći izgled za invalidsku mirovinu. Nadalje, u usporedbi s braćom ili sestrama, osobe koje su doživjele traumu mozga postigle su niža dostignuća u području edukacije. Utjecaj ozljede na promatrane ishode bio veći ako se radilo o ozbiljnijoj ozljedi, ako je osoba pretrpjela više od jedne traumatske ozljede mozga i ako se prva ozljeda glave dogodila nakon 15. godine života.
Unatoč tome što je apsolutni rizik relativno nizak, autori zaključuju da bi se trebao pratiti dugoročni kognitivni, psihijatrijski i socijalni razvoj sve djece i adolescenata koji su pretrpili ozljedu glave. Rutinsko praćenje napretka pacijenata koji su pretrpjeli značajnu ozljedu mozga omogućilo bi rano prepoznavanje onih s razvojnim oštećenjima i poteškoćama u učenju i poduzimanje odgovarajućih intervencija. Od velike je važnosti poduzeti učinkovite preventivne mjere kako bi se sprječile ozljede glave u ranijoj životnoj dobi. Intervencije koje je moguće poduzeti kod djece vrtićke i školske dobi uključuju pojačan roditeljski nadzor djece obzirom da je u ovoj dobi najčešći uzrok traume mozga pad. Također, moguće je poduzeti mjere kako bi se sprječile sportske ozljede odnosno kontuzije glave prilikom udarca glavom u glavu ili predmeta u glavu. Jedno od mogućih rješenja je češća upotreba zaštitnih kaciga. U dobi 20-25 godina najčešći uzrok ozljeda glave su prometne nesreće, stoga je važno sprječiti mlade da voze u pijanom stanju.