x
x

Smjernice za liječenje nesanice

  Marija Antonija Prlenda, mag. pharm.

  19.09.2016.

Nove smjernice koje je donijelo Američko liječničko udruženje (The American College of Physicians, ACP) temelji se na sistemskom pregledu randomiziranih, kontroliranih istraživanja koja su objavljena u razdoblju od 2004. do rujna 2015.

Smjernice za liječenje nesanice

Nesanica je definirana kao nezadovoljstvo količinom ili kvalitetom sna i povezuje se s poteškoćama usnivanja ili održavanja sna te ranojutarnjim buđenjem nakon kojeg je nemoguće ponovo zaspati. Smatra se da otprilike 6-10 % odraslih osoba pati od nesanice koja zadovoljava dijagnostičke kriterije, a češće se javlja kod žena. Osobe koje pate od nesanice osjećaju umor, imaju slabiju kognitivnu funkciju, lošije raspoloženje i generalno slabije funkcioniranje. Prema DSM-5 (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition), kronična nesanica se definira ako uzrokuje značajne poteškoće u funkcioniraju osobe, a simptomi moraju biti prisutni barem 3 noći u tjednu tijekom najmanje 3 mjeseca te ne smiju biti posljedica drugih medicinskih poremećaja.

Cilj liječenja nesanice je unaprijediti spavanje i umanjiti poteškoće funkcioniranja uzrokovane nesanicom. Liječenje može biti psihološko, farmakološko ili kombinacija oba pristupa. Psihološko liječenje može biti kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu (CBT-I), multikomponentna bihevioralna terapija te druge intervencije kao što su strategije opuštanja ili restrikcija spavanja (vrijeme provedeno u krevetu ograničava se na vrijeme spavanja, sa stupnjevitim produljivanjem vremena koje se provodi u krevetu kako nastupa poboljšanje spavanja). Farmakološko liječenje provodi se benzodiazepinima, nebenzodiazepinskim hipnoticima (zaleplon, zolpidem), agonistom melatoninskih receptora ramelteonom i drugim lijekovima.

Američko liječničko udruženje (The American College of Physicians, ACP) razvilo je smjernice za liječenje nesanice koje se temelji na sistemskom pregledu randomiziranih, kontroliranih istraživanja koja su objavljena u razdoblju od 2004. do rujna 2015.

Prva preporuka jest da bi svi odrasli pacijenti trebali dobivati kognitivno-bihevioralnu terapiju specifičnu za liječenje nesanice kao početno liječene kronične nesanice (razina preporuke – jaka; kvaliteta dokaza –srednja).

Druga preporuka je da bi liječnici trebali upotrebljavati pristup zajedničkog odlučivanja sa svojim pacijentima, uključujući razgovor o dobrobitima, rizicima i cijeni kratkotrajne uporabe lijekova kako bi se donijela ispravna odluka o uključivanju farmakološkog liječenja kod pacijenata kojima je kognitivno-bihevioralna terapija bila neuspješna.

Treba naglasiti da se ove smjernice ne odnose na benzodiazepine koji imaju vrlo široku primjenu u indikaciji poremećaja spavanja, a autori navode da je premali broj studija koje uključuju primjenu benzodiazepina zadovoljio kriterije uključivanja, koje su postavili prije provođenja sistematskog pregleda istraživanja na kojima su smjernice bazirane, zbog nedostatnih dokaza. Također, nedovoljno je istraživanja koja bi uspoređivala učinkovitost kognitivno-bihevioralne i farmakološke terapije nesanice što bi u budućnosti trebalo podrobnije istražiti. U konačnici liječnicima opet ostaje individualni pristup pacijentu i traženje najbolje opcije za pojedinog pacijenta, ali prema smjernicama bi u svakom slučaju trebalo najprije probati s kognitivno-bihevioralnom terapijom.