Znanstvena publicistika

U postupku stjecanja doktorata znanosti ocjenjuje se etičnost predložene teme, posebno pažljivo u slučaju kliničkih istraživačkih zadataka na bolesnicima ili zdravim dobrovoljcima.

Naime, mnoge znanstvene aktivnosti zavise o broju publiciranih radova, od napretka na hijerarhijskoj ljestvici, zauzimanju vodećih položaja, do dobivanja novčane potpore za znanstveni rad i njegovu redovitu procjenu. Za osobe u akademskim ustanovama, npr. u medicinskim fakultetima o broju radova zavisi znanstveno-nastavno zvanje, pa su tako dva znanstvena rada referirana u CC i jedan rad u SCI jedan od preduvjeta za znanstvenog suradnika, 4 rada u CC i 2 u SCI za višeg znanstvenog suradnika, 8 u CC i 4 u SCI za znanstvenog savjetnika (1). U postupku stjecanja doktorata znanosti ocjenjuje se etičnost predložene teme, posebno pažljivo u slučaju kliničkih istraživačkih zadataka na bolesnicima ili zdravim dobrovoljcima. U jednoj anketi studenata medicine i prava Sveučilišta u Zagrebu ispitivan je stav o značajkama nekih zanimanja visoke školske spreme te položaj liječnika među njima. Prema mišljenju studenata medicine najuglednije je zanimanje liječnik, a potom slijede psiholog, ekonomist, inženjer, pravnik, umjetnik, novinar i politolog. Studenti prava smjestili su liječnika na treće mjesto. Kao najvažnije značajke liječnika istaknuti su empatičnost, samopouzdanost, savjesnost, kreativnost i poštenje. Prema tome već studenti medicine ističu neka svojstva koja naglašavaju etičnost toga zanimanja. Premda je znanstvena produktivnost mjerena publiciranjem radova u CC časopisima relativno slaba (znanstveni djelatnik registriran u Ministarstvu znanosti RH objavi 1 rad približno svake pete godine), u razdoblju od 1997. do 2000. godine u Liječničkom vjesniku 69% prvih autora zaposleno je na medicinskim fakultetima (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek). Među njima je bilo najviše internista (19,6%).

Etika u publicistici

Etičnost objavljenog članka u prvom redu zavisi od poštivanja etičkih načela znanstveno-istraživačkog rada, normiranih u brojnim dokumentima.

Etičnost objavljenog članka u prvom redu zavisi od poštivanja etičkih načela znanstveno-istraživačkog rada, normiranih u brojnim dokumentima. Nabrojimo samo neke: Kodeks medicinske etike i deontologije HLZ i HLK (2), International Ethical Guidelines for Biomedical Research Involving Human Subjects (CIOMS, 2002), Code of Medical Ethics (American Medical Association, 2003), Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu (čl. 16 Etika znanstvenog istraživanja, čl. 18 Autorstvo znanstvenih radova i umjetničkih djela, zaštita intelektualnog vlasništva) te opće poznati dokument Svjetske liječničke udruge (World Medical Association Declaration of Helsinki) Ethical Principles for Medical Research Involving Human Subjects, Edinburgh, 2000 (3). Zbog značenja Helsinške deklaracije navodim samo neke osnovne postavke tog dokumenta: informiranost i dragovoljni pristanak ispitanika na sudjelovanje u pokusu, poštivanje privatnosti i digniteta ljudskog bića, tajnost rezultata, usporedba s u tom trenu najboljim profilaktičkim, dijagnostičkim ili terapijskim pristupom.

Integralni tekst članka 16. i 18. Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu

Etika znanstvenog istraživanja Članak 16. U znanstvenom istraživanju potrebno je poštivati sljedeća načela znanstveno-istraživačke čestitosti:

a) Nije dopušteno odstupanje prihvaćenih postupaka istraživanja koje može rezultirati nerazboritim rizikom ili fizičkim i psihičkim povredama ljudi, povredama životinja ili okoline koje je moguće izbjeći, kao ni podržavanje, poticanje ili tajenje takvih djelatnosti koje provode drugi članovi akademske zajednice;

b) U znanstvenom istraživanju potrebno je primjenjivati načelo svjesna i informirana pristanka ispitanika, štititi njihova prava i dostojanstvo kao osoba te skrbiti za životinje koje se koriste u eksperimentalne svrhe;

c) U planiranju, provedbi i izvještavanju o znanstvenim istraživanjima članovi sveučilišne zajednice trebaju na najmanju moguću mjeru svesti mogućnost pogrešna tumačenja rezultata. Nije dopušteno izmišljanje, namjerno podešavanje i tendenciozno tumačenje rezultata znanstvenoga istraživanja.

Autorstvo znanstvenih radova i umjetničkih djela, zaštita intelektualnog vlasništva Članak 18.

1. Nije prihvatljivo kršenje vrijednosti i normi intelektualnoga poštenja.

2. Svaki oblik plagiranja radova i ideja, kao i krivotvorenje smatra se neposrednom povredom ovoga Etičkoga kodeksa.

3. Svi članovi akademske zajednice koji sudjeluju u znanstveno-istraživačkom, umjetničkom i nastavnom radu moraju jamčiti za izvornost objavljenih znanstvenih radova i umjetničkih djela čije autorstvo im se pripisuje te točnost i poštenje u prezentiranju i navođenju informacija o porijeklu ideja i navoda koje su u radu koristili.

4. Očekuje se od planova sveučilišne zajednice da navedu kao autore sve i samo one sudionike u procesu nastajanja znanstvenoga rada koji su intelektualno pridonijeli radu.

5. Potrebno je štititi pravo na intelektualno vlasništvo nad prikupljenim podacima svih članova sveučilišne zajednice.

6. Krivotvorenje preporuka i pogrešno predstavljanje akademskih postignuća je nedopušteno i predstavlja ozbiljno kršenje načela etičnog ponašanja.

7. Prilikom izbora ili reizbora u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja, pristupnici trebaju predati izjavu o izvornosti kojom će potvrditi da je svaki njihov rad i dostignuće na koje se pozivaju izvorni rezultat njihova rada te da taj rad ne sadrži druge izvore do onih navedenih u radu. Senat može svojom odlukom utvrditi standardni tekst izjave koja će se predavati u postupku izbora ili reizbora.

8. Izvan slučaja iz st. 7. ovoga članka, sastavnice mogu utvrditi tekst izjave o izvornosti koju bi prilikom predaje svojih znanstvenih i stručnih radova davali članovi akademske zajednice.

Ocjena etičnosti

U nekim medicinskim časopisima, npr. u Croatian Medical Journalu, postoje članovi uredničkog odbora zaduženi za ocjenu etičnosti i potencijalnog sukoba interesa.

Prepoznavši brojne stupice koje mogu kompromitirati etičnost znanstvenog članka, organizirane su institucije koje imaju zadatak da procijene etičnu vrijednost određenog članka, ali i znanstvenog integriteta. Najugledniji je Office of Research Integrity u okviru Department of Health and Human Services, USA (4). U nekim medicinskim časopisima, npr. u Croatian Medical Journalu, postoje članovi uredničkog odbora zaduženi za ocjenu etičnosti i potencijalnog sukoba interesa. U Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu oformljeno je Povjerenstvo za akademski integritet, koje bi među ostalim zadacima trebalo paziti i na etičnost znanstvenoistraživačkog rada. International Committee of Medical Journal Editors (ICMJE), u kojem su urednici najznačajnijih medicinskih časopisa, npr. BMJ, JAMA, Ann Intern Med, NEJM, Lancet itd. zahtijeva registraciju kliničkih pokusa i dostupnost plana istraživanja te izjašnjenje o potencijalnom sukobu interesa i financijskoj potpori (5). Posebno je osjetljiv etički problem mogući utjecaj sponzora kliničkog pokusa, najčešće farmaceutske industrije na plan i rezultate istraživanja (6). Neetično je dobivanje ekstravagantnih darova i sudjelovanje u stručnim putovanjima sponzoriranim od farmaceutske industrije. U mnoge etičke probleme publiciranja zadire dokument Uniform requirements for manuscripts submitted to biomedical journals kojeg je sastavio već gore spomenuti ICMJE (7). Daju se upute o tzv. redundantnim i dupliciranim publikacijama. Autori moraju upoznati urednika s prethodno objavljenim dijelovima eksperimenta. Ponovno objavljivanje istog rada dozvoljeno je ukoliko se radi o časopisu koji se izdaje na jeziku razumljivom jedino lokalnoj znanstvenoj zajednici, no u fusnoti treba navesti primarnu referencu te osigurati dozvolu urednika primarnog časopisa da se rad ponovno objavi. Potom se ponovno upozorava na važnost poštivanja privatnosti i digniteta ispitanika. Definira se pravo na autorstvo. Autorom može biti osoba koja je značajno pridonijela koncepciji i nacrtu pokusa ili analizi i interpretaciji podataka, zatim pisanju početnog teksta i njegovoj kritičkoj reviziji te konačnom prihvaćanju verzije koja se šalje u časopis. Dakle, autorstvo ne može biti počast ili posljedica autoriteta. Redoslijed autora treba biti odluka svih koautora. Plagijat i prepisivanje predstavlja najteži etički prekršaj (8,9). To zapravo predstavlja kazneno djelo za koje su zapriječene kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina prema Kaznenom zakonu čl. 229 i 230, pa o tome neće biti govora u ovom tekstu. Na kraju treba istaknuti da se u provedbi pokusa na ljudima kriju mnoge etičke dileme koje se onda mogu odraziti u pisanju i objavljivanju znanstvenog članka. Uočiti moguće etičke prekršaje zadatak je s jedne strane uredničkih odbora određenog časopisa, posebno članova koji su zaduženi da paze na akademski integritet. Jednako važnu ulogu imaju u tome i recenzenti.

Literatura

1. Pravilnik o uvjetima i postupku izbora u zvanja. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2007.
2. Kodeks medicinske etike i deontologije, HLZ, HLK, Zagreb 2007.
3. WMA Declaration of Helsinki. www.wma.net
4. www.ori.dhhs.gov
5. Clinical Trial Registration. A Statement form the International Committee of Medical Journal Editors. Croat Med J 2004;45:541-2.
6. International Committee of Medical Journals Editors. Uniform requirements for manuscripts submitted to biomedical journals. BMJ 1997;314:7-16.
7. Complacency about misconduct. Nature 2004;427:1.
8. Katavić V. Five-year report of Croatian Medical Journal's research integrity editor-policy, policing or policing policy. Croat Med J 2006;47:220-7.
9. American College of Physicians. Physicians and Pharmaceutical Industry. Ann Intern Med 1990;112:624-6.