Vitamin i hormon

Za razliku od ostalih vitamina koji se u organizam mogu unositi isključivo prehranom ili dodacima prehrani, vitamin D se može sintetizirati u organizmu, točnije u koži, iz endogenog kolesterola (7-dehidrokolesterola) pod utjecajem UVB zračenja.

Nakon pretvorbe u previtamin D u koži, u jetri se pretvara u 25-hidroksi vitamin D i potom se u bubrezima (ali i drugim tkivima u tijelu) pretvara u aktivni oblik kalcitriol ili 1,25 (OH)2 vitamin D. Iako je fiziološka uloga vitamina D poglavito vezana uz održanje muskuloskeletnog sustava, biološka svojstva tog relativno jednostavnog spoja sežu puno dalje od održanja homeostaze kalcija i fosfora. Najinteresantniji izvanskeletni učinci vitamina D odnose se na funkcije imunosnog, endokrinog, kardiovaskularnog i neurološkog sustava.

Procjenjuje se da više od jedne milijarde ljudi diljem svijeta ima niske koncentracije vitamina D zbog čega se s pravom govori o „pandemiji“ hipovitaminoze D te se razmatraju ozbiljne posljedice tog problema na javno zdravstvo. Studije pokazuju da čak 40-50% populacije u našem području ima nedostatak vitamina D, a najniže vrijednosti bilježe se tijekom zimskih mjeseci.

Točnije, u području sjeverne hemisfere koncentracije 25-OH D veće su u ljetnim mjesecima (travanj - rujan), a niže u zimskim (listopad –ožujak) što je pokazano i u Hrvatskoj, na skupini žena u postmenopauzi.

Preporučena koncentracija vitamina D u krvi

Status vitamina D u organizmu određuje se mjerenjem koncentracije 25-hidroksi vitamina D (25-OH D) u krvi. Do prije nekoliko godina, status je određivan tek kod osoba u riziku od osteoporoze, a kao granične vrijednosti razmatrale su se višestruko niže koncentracije od onih na koje se danas pozivamo. U određivanju granične vrijednosti koncentracije vitamina D presudnu ulogu imala je utvrđena jasna i obrnuta povezanost između koncentracije vitamina D i paratiroidnog hormona (PTH). Koncentracija PTH u krvi snižava se usporedo s rastom koncentracije 25-OH D, a stabilizira se kada je koncentracija 25-OH D oko 77 nmol/L.

Stoga se adekvatnom koncentracijom vitamina D (25-OH D) smatra koncentracija ≥ 75 nmol/L. Koncentracije između 50 i 75 nmol/L smatraju se manjkom (insuficijencijom) vitamina D. Vrijednosti 25-OH D < 50 nmol/L smatraju se nedostatkom (deficitom) vitamina D i imaju jasan negativan učinak na kost. Vrijednosti 25(OH)D < 30 nmol/L smatraju se teškim nedostatkom vitamina D, dok vrijednosti 25(OH)D < 20 nmol/L uzrokuju ozbiljan poremećaj metabolizma kosti (rahitis ili osteomalaciju) i miopatiju. U tablici su prikazane danas važeće i sve više prihvaćene koncentracije vitamina D u krvi.

Rizične skupine i čimbenici rizika za pojavu nedostatka

Rizične skupine za pojavu hipovitaminoze D uključuju osobe s nedovoljnim izlaganjem suncu (osobito dojenčad) i osobe koje žive na prostorima veće zemljopisne širine (iznad 40° geografske širine) te u gradovima s većom koncentracijom smoga. Neizlaganje suncu iz objektivnih ili subjektivnih razloga najčešći je razlog nedostatka vitamina D. Upotreba sredstava za zaštitu od sunca sa zaštitnim faktorom 30 smanjuje sintezu vitamina D za više od 95%. Nadalje, osobe s tamnom puti moraju se izložiti suncu 3-5 dulje da bi proizvele istu količinu vitamina D kao i svjetlopute osobe.

Poznato je da treba slušati sve savjete dermatologa o zaštiti od sunčevog zračenja. Naime, sinteza vitamina D ovisi i o kutu sunca i dobu dana i godine. Kada je sunce slabije kao u zimskim mjesecima ili u ranim jutarnjim ili popodnevnim satima, potrebno je izlagati ruke i lice suncu i više od 2 sata da bi se sintetizirala doza od 1.000 IJ vitamina D. S druge strane, to je dovoljno vremena da se razviju i opekline od sunca, pa je obavezno nanošenje zaštitnih sredstava. U vrijeme najjačeg sunčevog zračenja, dovoljno je 10-13 minuta sunčanja lica i ruku za sintezu 1.000 IJ vitamina D, a opekline se mogu razviti za 18-20 minuta. Sinteza je još učinkovitija kada izložimo cijelo tijelo, ali te su prilike uglavnom rezervirane za ljetni godišnji odmor.

Kada se potrebno najviše čuvati od UV zračenja najbolje pokazuje naša sjena. Kada je naša sjena dvostruko duža od naše visine nije nam potrebna zaštita, no kada je sjena kraća od dužine tijela, a sunce na horizontu pod kutem od 45 stupnjeva tada se oštećenja mogu dogoditi u manje od 30 minuta.

Sa suncem u zenitu i sa sjenom manjom od polovine dužine našeg tijela, koža se može oštetiti u manje od 15 minuta.

Definirani su i specifični čimbenici rizika kao i populacijske skupine kod kojih se može očekivati pojava nedostatka vitamina D. To su:

• osobe koje se rijetko izlažu suncu, nose zaštitnu odjeću i koriste sredstva za zaštitu od sunca
• osobe tamnije puti
• pretile osobe
• osobe koje uzimaju lijekove koji se upliću u metabolizam vitamina D (poglavito glukokortikoidi i antiepileptici)
• hospitalizirani pacijenti
• osobe u institucijama
• osobe starije dobi
• trudnice i dojenčad
• bolesnici s osteoporozom
• bolesnici s malapsorpcijama (bolesti i kirurški zahvati u probavnom sustavu)
• bolesnici s bolestima bubrega i jetre
• bolesnici s autoimunim, zloćudnim, endokrinološkim, neurološkim, psihijatrijskim bolestima.

Preporučene doze vitamina D

Smatra se da vitamin D ima izrazito slab toksični potencijal, pa je potrebno unositi 50.000 IJ vitamina D na dan tijekom razdoblja od nekoliko mjeseci da bi došlo do intoksikacije.

Trenutne američke preporuke (Institute of Medicine) za zdravu populaciju savjetuju unos od 400 IJ vitamina D na dan za djecu do godinu dana, 600 IJ vitamina D na dan za osobe dobi 1-70 godina te 800 IJ vitamina D na dan za starije od 70 godina. Te preporuke su višestruko veće od trenutno važećih europskih preporuka koje iznose 400 IJ za dojenčad i 200 IJ za ostalu populaciju. Stoga i Europa (točnije EFSA) u ovome trenutku razmatra povećanje preporuka za unos vitamina D, a taj se unos može zadovoljiti jedino putem pripravaka odnosno dodataka prehrani, budući da je sadržaj tog vitamina u hrani vrlo skroman.

S druge strane, kod osoba koje su u riziku za pojavu nedostatka vitamina D preporučuju se značajno više preventivne doze vitamina D koje se kreću od 1.500-2.000 IJ vitamina D.

Te preporuke objavljene su 2011. godine, a potpisuje ih Američko društvo za endokrinologiju pod vodstvom prof. Michaela Holicka. Isto stručno društvo razvilo je shemu liječenja dokazanog nedostatka vitamina D. Za dojenčad do prve godine života s dokazanim nedostatkom vitamina D preporučuje se primjena 2.000 IJ tijekom 6 tjedana, a potom održavanje sa: 400-1.000. Za djecu i adolescente propisuje se primjena 2.000 IJ tijekom 6 tjedana, a potom održavanje sa: 600-1.000. Odraslima s nedostatkom vitamina D tijekom prvih 8 tjedana propisuje se 6.000 IJ i potom održavanje sa 1.500-2.000 IJ. Nakon provođenja terapije nadomjesnim vitaminom D preporučuje se ponovna provjera koncentracije 25-OH D u krvi nakon tri mjeseca.

U određenim situacijama poseže se i za značajno višim dozama vitamina D, poglavito kod malapsorpcije različite etiologije, malignih bolesti, multiple skleroze i autoimunih bolesti. Smatra se da vitamin D ima izrazito slab toksični potencijal, pa je potrebno unositi 50.000 IJ vitamina D na dan tijekom razdoblja od nekoliko mjeseci da bi došlo do intoksikacije.

Područja primjene vitamina D

Osnovno i najbolje istraženo područje primjene vitamina D je prevencija i potporna terapija osteoporoze. Smjernice krovnih udruženja koja se bave tom tematikom najčešće propisuju dnevni unos 800-1.200 mg kalcija (iz hrane i dodataka prehrani) te 800-2.000 IJ vitamina D za žene u postmenopauzi s osteoporozom. Posebnu važnost vitamin D ima i za osobe starije dobi s osteoporozom te za osobe sa sarkopenijom starije dobi, sklone padovima.

Također, smjernice za primjenu vitamina D za dojenčad vrlo su jasne i jednoznačne, a propisuju svakodnevnu primjenu 400 IJ vitamina D3.

Mnoga epidemiološka istraživanja pokazala su korelaciju između nedostatka vitamina D i povećane incidencije dijabetesa tipa 1. Nedostatak vitamina D također je povezan i s višom incidencijom dijabetesa tipa 2, te se smatra da utječe na njegovu patogenezu.

Vitamin D djeluje na mnoge komponente kardiovaskularnog sustava, uključujući regulaciju arterijskog tlaka i renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava. Antihipertenzivni učinci vitamina D posebno su izraženi kod osoba s nedostatkom vitamina D i s povišenim krvnim tlakom.

Kod bolesnika kod kojih se javlja malapsorpcija, potrebe za vitaminom D i kalcijem - kao i za brojnim drugim nutrijentima - su povišene. Niske koncentracije vitamina D u krvi bilježe se kod različitih gastroenteroloških bolesti koje zahvaćaju tanko crijevo, hepatobilijarni sustav i gušteraču, poput Crohnove bolesti, neliječene celijakije i sindroma kratkog crijeva. Nedostatak vitamina D može se javiti i u situacijama narušene gastrointestinalne funkcije kao i kod pacijenata koji su podvrgnuti parcijalnoj ili totalnoj gastrektomiji i barijatrijskoj kirurgiji.

Meta-analize opservacijskih studija upućuju na mogućnost postojanja veze između viših koncentracija vitamina D u krvi i blagog smanjenja incidencije karcinoma kolorektuma, a zabilježeno je da se za svaki porast od 12,5 nmol/L u plazmi, rizik snižava za 6%. Nadalje, primjena vitamina D posebno je važna zbog visokog rizika nastanka osteoporoze za pacijentice u menopauzi s ranim hormonski ovisnim rakom dojke, koje primaju adjuvantnu hormonsku terapiju s aromataznim inhibitorima.

Kada je riječ o autoimunosnim bolestima, veza između unosa odnosno statusa vitamina D i prevalencije bolesti do sada je identificirana za upalne bolesti crijeva (IBD), multiplu sklerozu, reumatoidni artritis (RA), sistemski eritemski lupus (SLE), sistemsku sklerozu (SSc) i diabetes mellitus tip 1.

Mjerenja koncentracije 25-OH D u krvnoj plazmi pokazala su da osobe s multiplom sklerozom imaju niže prosječne vrijednosti u odnosu na kontrolne skupine što ih čini sklonijima za razvoj osteoporoze i za prijelome kostiju.

Smanjena razina cirkulirajućeg 25-OH D također je povezana s ranijim prelaskom oboljelih iz faze relapsa i remisije u fazu sekundarne progresije.

Popis indikacija i područja primjene puno je dulji od onoga što se ranije smatralo, a nova istraživanja i spoznaje pojavljuju se gotovo svakoga dana. Ovo je tek jedan skroman uvid u potencijale tog najstarijeg hormona na Zemlji, čije moći tek upoznajemo.

Literatura

• Bischoff-Ferrari HA, Dietrich T, Orav EJ, Dawson-Hughes B. Positiveassociationbetween 25-hydroxy vitamin D levels and bone mineral density: a population-basedstudyofyounger and olderadults. Am J Med 2004; 116:634.
• Braegger C, Campoy C, Colomb V, Decsi T, Domellof M, Fewtrell M i sur. Vitamin D in thehealthy European paediatricpopulation. J PediatrGastroenterolNutr. 2013;56(6):692-701.
• Hlavaty T, Krajcovicova A, Payer J. Vitamin D therapy in inflammatoryboweldiseases: who, in whatform, and how much? J CrohnsColitis. 2015 Feb;9(2):198-209.
• Hypponen E, Laara E, Reunanen A, Jarvelin MR, Virtanen SM 2001 Intakeof vitamin D and riskoftype 1 diabetes: a birth-cohortstudy. Lancet 358:1500 –1503
• IOM (Institute of Medicine) 2011 Dietary reference intakes for calcium and vitamin D. Washington DC: The National Academies Press.
• Laktašić-Žerjavić N, Rukavina K, Babić-Naglić D, Curković B, Anić B, Soldo-Juresa D. Relationshipbetween vitamin D status and bone mineral density in Croatian postmenopausalwomen.Reumatizam. 2013;60(1):8-13.
• Laktašić-Žerjavić, N. i sur. Vitamin D: vitamin prošlosti, hormon budućnosti. LiječVjesn 2011;133:194–204.
• Lichtenstein A, Ferreira-Júnior M, Sales MM, Aguiar FB, Fonseca LA, Sumita NM, Duarte AJ. Vitamin D: non-skeletalactions and rational use. RevAssoc Med Bras. 2013 Sep-Oct;59(5):495-506.
• Holick MF. The vitamin D deficiencypandemic and consequences for nonskeletalhealth: mechanismsofaction. Mol Aspects Med 2008;29: 361–8.
• Holick MF. Vitamin D deficiency. N Engl J Med 2007; 357:266–281.
• Holick MF, Binkley NC, Bischoff-Ferrari HA, Gordon CM, Hanley DA, Heaney RP, Murad MH, Weaver CM. Evaluation, treatment, and preventionof vitamin D deficiency: anEndocrineSocietyclinicalpracticeguideline. J ClinEndocrinolMetab. 2011;96(7):1911-30.
• McKenzie RL i sur. UV Radiation: Balancing Risks and Benefits. Photochemistry and Photobiology 2009;85:88–98.