Nedostatak vitamina D povezan je s promjenom sastava crijevnog mikrobioma, narušavanjem integriteta crijevne sluznice i predispozicijom za razne crijevne patologije.

Vitamin D utječe na funkciju gena odgovornih za modulaciju upale; proliferaciju stanica; te razvoj, napredovanje i migraciju neoplazije. Receptori vitamina D također vrše regulatornu kontrolu, putem putova prijenosa signala, nad crijevnim mikrobiomom i u zdravom i u bolesnom stanju.

Studije su pokazale da suplementacija vitaminom D može poboljšati raznolikost i stabilnost fekalnog mikrobioma.

Divertikulitis

Viša razina vitamina D prije dijagnoze povezana je sa značajnim smanjenjem rizika od divertikulitisa. Sezonske varijacije u izloženosti suncu mogu igrati ulogu, jer dokazi upućuju na to da oni koji žive u područjima sa slabim ultraljubičastim svjetlom imaju veće stope divertikulitisa, divertikularnog apscesa i kolektomije u usporedbi s onima u područjima s visokim ultraljubičastim svjetlom.

Rak debelog crijeva

Nedavni pregledni rad istaknuo je značajnu vezu između razine vitamina D i kolorektalnog karcinoma (KRK). Niske razine vitamina D povezane su s povećanim rizikom i učestalošću KRK-a, kao i lošijom prognozom, dok više razine mogu imati zaštitnu ulogu. Potonji učinak djelomično se pripisuje obitelji proteina sirtuina, posebno sirtuinu 1, koji igra ključnu ulogu u popravku DNK. 

Upalne bolesti crijeva

S obzirom na povezanost između vitamina D i upale, on predstavlja logičan faktor rizika za upalne bolesti crijeva.

Nedostatak vitamina D čest je kod upalnih bolesti crijeva, pogađajući otprilike 45% pacijenata s ulceroznim kolitisom i 35%-100% pacijenata s Crohnovom bolešću.

Podaci upućuju na to da nedostatak vitamina D nije posljedica aktivne upalne bolesti crijeva, već najvjerojatnije doprinosi i patogenezi bolesti. Potencijalni mehanizmi uključuju mikrobne promjene, upalnu/citokinsku regulaciju, narušeni integritet sluznice i oštećenu imunološku funkciju, što sve može biti posljedica niskih razina vitamina D u serumu. Klinički, niske razine vitamina D povezane su s većom aktivnošću bolesti i rizicima za operaciju, slabim odgovorom na liječenje i većim stopama recidiva.

Bolest jetre

Nedostak vitamina D posebno je čest među pacijentima sa steatoznom bolešću jetre povezanom s metaboličkom disfunkcijom (MASLD). Nalazi upućuju na to da bi suplementacija vitaminom D mogla imati potencijal kao antifibrotičko i antilipogeno sredstvo.

Doziranje i suplementacija

Iako unos hrane bogate vitaminom D putem prehrane ostaje temeljna preporuka, suplementacija može biti potrebna kod pacijenata čije razine ostaju neadekvatne unatoč tim naporima ili među onima koji se smatraju posebno visokorizičnima.

Dokazi podupiru dnevnu suplementaciju s do 2000 međunarodnih jedinica (IU), po mogućnosti vitaminom D3, kako bi se spriječio i/ili liječio nedostatak vitamina D.

Prema velikim randomiziranim kontroliranim ispitivanjima, nema značajnih sigurnosnih problema u vezi s uzimanjem takve doze tijekom nekoliko godina, čak ni kod osoba s već dovoljnim statusom vitamina D na početku. Dnevna suplementacija s 2000 IU može se smatrati jednostavnom, učinkovitom i sigurnom dozom za sprječavanje i/ili liječenje nedostatka vitamina D u općoj odrasloj populaciji.