x
x

Utjecaj prehrane i tjelovježbe na smanjivanje sagorijevanja kod skrbnika

  Matija Bartolović, dr.med. specijalist psihijatar

  01.02.2022.

Nezdrave životne navike i dugotrajno iscrpljenje psihičkih rezervi zbog bilo kojeg razloga iscrpljuju i fizičke rezerve te dovode do psihičkih i/ili fizičkih poremećaja i bolesti. U članku je definirano sagorijevanje, pojam skrbnika, koncept samoskrbi te kako osnažiti skrbnikovo fizičko i mentalno zdravlje, odnosno prevenirati i smanjiti sagorijevanje.

Utjecaj prehrane i tjelovježbe na smanjivanje sagorijevanja kod skrbnika

Uvod

Važno je osnažiti skrbnikovo fizičko i mentalno zdravlje, odnosno prevenirati i smanjiti sagorijevanje.

Kao što latinska poslovica kazuje Mens sana in corpore sano ("zdrav duh u zdravom tijelu") tako i zdrava ponašanja poput zdrave prehrane i redovite tjelovježbe utječu na razvoj zdravog duha i obrnuto. Odnosno, nezdrave životne navike i dugotrajno iscrpljenje psihičkih rezervi zbog bilo kojeg razloga iscrpljuju i fizičke rezerve te dovode do psihičkih i/ili fizičkih poremećaja i bolesti. Slijedom navedenoga dolazimo i do lošeg utjecaja stresa i razvoja sindroma sagorijevanja (u daljnjem tekstu sagorijevanje). U literaturi se navodi učestalost sagorijevanja kod stručnjaka, stručnih skrbnika i pomagačkih djelatnosti, a manjak proučavanja učestalosti sagorijevanja kod neformalnih skrbnika, i to pogotovo onih koji skrbe o duševnim pacijentima.  

U ovom članku dotaknut ćemo se definiranja sagorijevanja, pojma skrbnik, zatim koncepta „samoskrbi“, a unutar toga koncepta prehrane i tjelovježbe. Pregledat ćemo što se navodi u literaturi o ovim pojmovima. U članku ćemo saznati o razlozima zašto je to važno poznavati i kako to praktično koristiti s idejom osnaženja skrbnikova fizičkog i mentalnog zdravlja, odnosno prevencije i smanjenja sagorijevanja.

Sagorijevanje

Stres je odgovor našeg sustava, a sagorijevanje je nakupljanje pretjeranog stresa vremenom što rezultira visokim razinama stresa koje ne možemo više kompenzirati.

Sagorijevanje (engl. burnout) kao pojam u stručnu literaturu prvi je uveo američki psiholog Freudenberger 70-ih godina 20. stoljeća. Izrazom je opisao stanje teške emocionalne iscrpljenosti kod osoba koje rade u pomagačkim profesijama. Maslach, kao jedna od najžustrijih istraživačica, sagorijevanje je definirala trima dimenzijama: emocionalna iscrpljenost, depersonalizacija i doživljaj smanjenog osobnog postignuća.

Emocionalna iscrpljenost obuhvaća doživljaj zamora emocionalnih rezervi gubitkom energije i slabošću. Predstavlja zapravo pokazatelj kroničnog stresa, a manifestira se osjećajima tuge, zabrinutosti, iritabilnosti, nestrpljivosti, usamljenosti, beznadnosti i reducirane empatije.

Depersonalizacija se odnosi na emocionalno udaljavanje osobe od profesije u svrhu što adekvatnijeg nošenja sa zahtjevima te profesije. U početku štiti od sagorijevanja, no kasnije može dovesti do dehumanizacije. Očituje se u odnosima kao cinizam, osjećaj otuđenosti i ravnodušnosti. Dehumanizacija predstavlja stav i ponašanje u smislu odvojenosti, bezobzirnosti, pa čak i agresivnosti.

Doživljaj smanjenog osobnog postignuća manifestira se osjećajem manjkave kompetencije i postignuća na poslu. Uključuje doživljaj neadekvatnosti u radu s klijentima.

Zlatni standard u dijagnosticiranju sagorijevanja je Maslach upitnik sagorijevanja (eng. Maslach Burnout Inventory).  

Sagorijevanje je uvršteno u 10. i 11. reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema. Prije se to stanje nazivalo stresnim sindromom, a Svjetska zdravstvena organizacija ga je redefinirala u „sindrom konceptualiziran kao rezultat izloženosti kroničnom stresu na radnom mjestu s kojim se osoba neuspješno nosi”.  

Stres je odgovor našeg sustava, a sagorijevanje je nakupljanje pretjeranog stresa koji vremenom rezultira visokim razinama stresa koje ne možemo više kompenzirati.

Klinički znakovi i simptomi sagorijevanja su osjećaj tjelesne i emocionalne iscrpljenosti, osjećaj bezvrijednosti, bespomoćnosti, beznađa i nesvrhovitosti, pesimistički stav, gubitak interesa za suradnike, cinizam i sarkazam, uz smanjenu osjetljivost za druge. Također, to su razdražljivost, srdžba, neprijateljski stav, sumnjičavost, rigidnosti, socijalno povlačenje, učestali sukobi i agresivni ispadi. Simptome osobe pokušavaju kompenzirati alkoholom, duhanskim proizvodima, stimulansima i zloupotrebom legalnih i ilegalnih tvari. Na tjelesnom planu se javlja opća slabost, učestalo obolijevanje, seksualna disfunkcija, loš san, zaduha, dispepsija, nadutost, kao i poremećaji hranjenja, glavobolje, bolovi i ukočenost u gornjem i donjem dijelu leđa, palpitacije, problemi sa stolicom.

Pacijenti i skrbnici

Pacijenti s demencijom predstavljaju prototip teškog, palijativnog pacijenta s težim duševnim smetnjama. Neformalni skrbnik o takvim pacijentima je prototip stresom opterećenog skrbnika koji će s vremenom razviti sagorijevanje.

Pacijenti s demencijom predstavljaju prototip teškog, palijativnog i pacijenta s težim duševnim smetnjama. Neformalni skrbnik o takvim pacijentima je prototip stresom opterećenog skrbnika koji će razviti sagorijevanje.       

Pacijentima s demencijom bave se obiteljski liječnici, neurolozi, psihijatri te specijalisti gerijatrijske i palijativne medicine. Demencija je neurodegenerativna bolest kod koje dolazi do propadanja kognitivnih funkcija; ispada u pamćenju i oštećenja izvršnih funkcija (zaključivanje, planiranje, odlučivanje, itd.). Progresija demencije uglavnom dovodi do općeg nefunkcioniranja i odsutnosti sposobnosti brige o samom sebi u najtrivijalnijim životnim uvjetima te potrebe za 24-satnom tuđom njegom i pomoći. Pacijenti s demencijom predstavljaju prototip pacijenata koji zahtijevaju skrbnika u pravnom (odlučivanje o svim pravnim pitanjima), stručnom (različiti zdravstveni radnici, njegovatelji, udomitelji, itd.) i neformalnom smislu (bliska osoba najčešće član obitelji). Neformalni skrbnik koji skrbi o dementnom pacijentu je zbog 24-satnog angažmana, mogućeg dugotrajnog životnog vijeka pacijenta i potrebe za dugotrajnim vlastitim angažmanom najizloženiji sagorijevanju.

U smislu rizika od sagorijevanja u razmatranje dolaze i skrbnici o pacijentima s težim duševnim smetnjama (pacijenti koji boluju od shizofrenije i drugih kroničnih psihotičnih poremećaja, kroničnih afektivnih poremećaja, pacijenti s težim intelektualnim oštećenjima), skrbnici o teškim onkološkim, kardiološkim, neurološkim i drugim teškim pacijentima.

Neformalni skrbnici

Zdravi i zadovoljni skrbnici direktno utječu na kvalitetu života pacijenata i smanjenje opterećenosti zdravstvenog sustava i angažiranje institucionalne skrbi.

U Hrvatskoj, a pogotovo na periferiji, usluge skrbi za starije, a tako i za sve navedene pacijente su nerazvijene, nedostupne i skupe, a obitelj je osnova skrbi. Neformalni skrbnici se regrutiraju iz obitelji ili pacijentu bliskih osoba. Uz promjene vlastitih životnih navika i odustajanje od vlastitih težnji te orijentiranosti na pacijenta, moraju postati i neformalni stručnjaci o svim zdravstvenim i pravnim pitanjima povezanima s pacijentom (socijalna, rehabilitacijska i zdravstvena prava, prepoznavanje psihičkih i tjelesnih pogoršanja pacijenta te intervencije). Zbog stalnog emotivnog, mentalnog i fizičkog angažmana ne stignu aktivno utjecati na samoskrb i sagore.

Zdravi i zadovoljni skrbnici direktno utječu na kvalitetu života pacijenata i smanjenje opterećenosti zdravstvenog sustava i angažiranje institucionalne skrbi. Zbog toga treba osvijestiti i implementirati strategije za smanjenje sagorijevanja.

Samoskrb

Samoskrb osim pravilne prehrane, tjelovježbe i spavanja obuhvaća i iskustva poput mindfulnessa, meditacije, duhovnih i religioznih radnji.

Pozitivna skrb (briga) o samom sebi (engl. self care) obuhvaća namjerna ponašanja i radnje koje osoba može poduzeti kako bi spriječila posljedice stresa, spriječila sagorijevanje i ostala zdrava. To su korištenje ispravne prehrane, redovite tjelovježbe i održavanje higijene.

Nacionalno udruženje školskih psihologa SAD-a navodi glavna područja samoskrbi: emocionalno zdravlje, socijalna briga i povezanost te fizičko zdravlje.

Lopez 2016. ističe kako samoskrb osim pravilne prehrane, tjelovježbe i spavanja obuhvaća i iskustva poput mindfulnessa, meditacije, duhovnih i religioznih radnji. Također sumira kako to mora biti namjerna, isplanirana, zabilježena radnja kojom treba težiti osobnoj i profesionalnoj životnoj ravnoteži. U ovom članku ograničit ćemo se na fizičke aspekte samoskrbi.

Prehrana

Ono što jedemo utječe na našu reakciju na stres i obrnuto. Pod stresom zahtijevamo više hranjivih tvari jer se troši više energije.

Ono što jedemo utječe na našu reakciju na stres i obrnuto. Pod stresom zahtijevamo više hranjivih tvari jer se troši više energije. Osobe pod stresom žude za hranom koja obiluje mastima i šećerima. Gonzales 2014. naglašava iscrpljenje vitamina B skupine, bjelančevina, vitamina C i magnezija u stanju stresa. Šećer može izazvati kratkotrajno podizanje energije, no kada se ta energija potroši osoba doživljava veći povratni pad energije. Myers 2004. potvrđuje korist konzumacije ribljeg (omega 3 masne kiseline) i maslinovog ulja na doživljaj razine stresa.

Kennedy  2010. opisuje pozitivni utjecaj konzumacije visokih doza vitamina C i B skupine i magnezija, kalcija i cinka na bolje mentalno zdravlje, manji doživljaj stresa, stabilnije raspoloženje i bolje kognitivne funkcije.

Fermentirane i namirnice bogate antioksidansima poboljšavaju imunost.

Avila-Escalante 2020. navodi primjere lako dostupnih zdravih grickalica: orasi, celer, borovnice, višnje, trešnje, špinat ili kristal salata, narančasto povrće i voće, ananas, avokado, chia sjemenke u jogurtu.

Christ 2019. notira začine koji imaju protuupalne učinke: kurkuma, đumbir, luk, češnjak, i spirulina.

Izbjegavanje ugljikohidrata i šećera, a korištenje namirnica s više proteina, aminokiselina, složenih ugljikohidrata, ribljeg i maslinovog ulja, antioksidativnih i fermentiranih namirnica, zdravih grickalica i protuupalnih začina povećava tjelesne resurse za prevenciju štetnog djelovanja stresa.

Tjelovježba

Tjelovježba je učinkovita kod smanjenja simptoma kroničnog stresa, sagorijevanja, depresije i anksioznosti u pacijenata i u općoj populaciji.

U literaturi se navode različiti pozitivni učinci tjelovježbe poput povećanja izlučivanja endorfina i smanjenja napetosti u mišićima leđa, stabilizacije raspoloženja, poboljšanja samopoštovanja i spavanja.  

O’Brien 2011. iznosi primjere jednostavnih korisnih tjelovježbi poput šetnje za vrijeme kratkih pauza na poslu, penjanje po stubama. Opisuje kako joga, rastezanje i kretanje u intervalima od 10-ak minuta poboljšavaju limfnu drenažu, cirkulaciju, a time i imunološki sustav.  

Ministarstvo zdravstva u SAD-u navodi u smjernicama tjedno prakticiranje od 150 minuta fizičke aktivnosti srednjeg intenziteta ili dva dana u tjednu 75 minuta žustre fizičke aktivnosti, uključujući i vježbe snage svih mišićnih skupina. Dyrbyea 2017. zaključuje kako je kod ispitanika koji su se držali tih smjernica smanjeno sagorijevanje i povećana kvaliteta života.

Brojnim istraživanjima koja premašuju okvire ovog članka pokazano je kako je tjelovježba učinkovita kod smanjenja simptoma kroničnog stresa, sagorijevanja, depresije i anksioznosti u pacijenata i u općoj populaciji.

Pregled literature

Prevencija i smanjenje sagorijevanja direktno se potiče prakticiranjem samoskrbi poput tjelovježbe i prehrane.

Pregledom domaće i strane literature u posljednjih pet godina pronalazim brojne radove na temu samo skrbi, sagorijevanja u različitim profesijama, sagorijevanja stručnih skrbnika, odnosno zaposlenika u pomagačkim profesijama, pozitivnih i kontradiktornih učinaka režima prehrane i različitih modaliteta tjelovježbe na smanjenje sagorijevanja u različitim profesijama. Postoje i radovi o sagorijevanju neformalnih skrbnika, utjecaju prehrane na prevenciju sagorijevanja stručnih skrbnika, no nisam pronašao radove koji se dotiču utjecaja prehrane i tjelovježbe na smanjenje sagorijevanja neformalnih skrbnika, odnosno utjecaja tjelovježbe na smanjenje sagorijevanja stručnih skrbnika.

Sljedeći radovi djelomično ispunjavaju kriterije:.

Vinceljek 2019. opisuje sagorijevanje neformalnih skrbnika osoba s demencijom u Hrvatskoj (RH), no ne dotiče se utjecaja prehrane i tjelovježbe. Autor navodi kako skrbnici uz pomoć članova obitelji uspješno usklađuju vrijeme, no i dalje se osjećaju fizički i emocionalno iscrpljeno. Nadalje opisuje kako u RH ne postoji registar ni program unutar socijalnog i zdravstvenog sustava za pomoć neformalnim skrbnicima. Skrbnici nisu dovoljno informirani o mogućnostima učlanjenja u udruge, doticaja s peer grupama, stručnog savjetovanja i sl.;   o skrbi o oboljelom i pravima (npr.: o patronaži i zdravstvenoj njezi u kući, edukciji, liječenju u jedinicama palijativne skrbi i sl.). Iznosi se i podatak kako skrbnici bez obzira na opterećenje smatraju da im pomoć stručne osobe nije potrebna.

Zanimljiv je priručnik za školske psihologe SAD-a autorice Seals iz 2019. koji se direktno dotiče prevencije i smanjenja sagorijevanja prakticiranjem ponašanja samoskrbi poput tjelovježbe i prehrane. Moje mišljenje je sukladno mišljenju autorice kako navedena saznanja mogu biti značajna i korisna za opću populaciju uključujući i neformalne skrbnike.

Esquel 2020. navodi kako strategije režima prehrane mogu utjecati na smanjenje sagorijevanja kod liječnika i medicinskih sestara, a dokazi podupiru korištenje mediteranskog režima prehrane, kognitivno-bihevioralne teorije i svjesnih intervencija prilikom hranjenja.  

Zaključak

Tri su ključne komponente sagorijevanja: emocionalno iscrpljenje, depersonalizacija i smanjenje osjećaja osobnog postignuća.

Sagorijevanje je posljedica prolongiranog izlaganja stresu. U literaturi se navode tri ključne komponente sagorijevanja: emocionalno iscrpljenje, depersonalizacija i smanjenje osjećaja osobnog postignuća. Uz rad u pomagačkim profesijama sagorijevanje je izraženo i kod neformalnih skrbnika o teškim pacijentima. Neformalni skrbnik o dementnom pacijentu je prototip skrbnika koji će sagorjeti. U Hrvatskoj je podrška okoline i državnih službi manjkava, a zamjetan je i negativan stav prema traženju pomoći.

Samoskrb obuhvaća ponašanja koja trebaju biti namjerna, a tiču se fizičkog, emocionalnog i socijalnog zdravlja. Fizički aspekt samoskrbi obuhvaća i tjelovježbu i prehranu. Korištenje samoskrbi ne može eliminirati stres, ali može pomoći razvoju otpornosti na stres i smanjiti ili prevenirati sagorijevanje.  

Pod stresom smo skloni jesti nezdravu hranu, uzimati legalne i nelegalne psihoaktivne tvari. Navedeno dovodi do kratkotrajnog povećanja energije i euforičnog raspoloženja, no i povratnog pada energije te disforije. Dugoročna konzumacija navedenih namirnica vodi prema kroničnom iscrpljenju tjelesnih rezervi i formiranju loših ponašanja suprotnih samoskrbi. Nasuprot tome, korištenje zdravih namirnica može smanjiti utjecaj stresa, odnosno prevenirati i/ili smanjiti sagorijevanje. Tjelovježba smanjuje doživljaj stresa, smanjuje simptome depresivnosti i anksioznosti, smanjuje napetost i povećava osjećaj samoučinkovitosti.

Pregledom literature u posljednjih pet godina ne nalazim radove koji se direktnu tiču utjecaja prehrane i tjelovježbe na smanjenje sagorijevanja skrbnika. Sumirao sam općenito pozitivne učinke prehrane i tjelovježbe na bolje podnošenje stresa i smanjenje sagorijevanja u profesionalnom sektoru s pretpostavkom kako bi se mogli iskoristiti i za korist kod neformalnih skrbnika.       

Literatura

  1. Grošić V, Filipčić I. Tjelesna aktivnost u poboljšanju psihičkog zdravlja. Medicus 2019;28(2):197-203
  2. Definicija: Mens sana in corpore sano. Dostupno na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Mens_sana_in_corpore_sano
  3. Svjetska zdravstvena organizacija. Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema: Deseta revizija. Sv. 1. 2. Izd.   Zagreb: Hrvatski Zavod za zdravstveno osiguranje; Medicinska naklada; 2012. str. 982.
  4. https://www.healthline.com/health/mental-health/burnout-definition-world-health-organization
  5. https://www.ama-assn.org/practice-management/physician-health/who-adds-burnout-icd-11-what-it-means-physicians
  6. ICD-11 - Mortality and Morbidity Statistics . Icd.who.int. 2019. https://icd.who.int/browse11/l-m/en#/http://id.who.int/icd/entity/129180281.
  7. Freudenberger HJ. Staff Burn-Out. 1974;90(1):159–65.
  8. Maslach C, Schaufeli WB, Leiter MP. Job burnout. 2001;397–422.)
  9. Stamenković K. Sindrom sagorijevanja kod mladih liječnika [Diplomski rad]. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; 2019 [pristupljeno 20.10.2021.] Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:460096
  10. Maslach, C., Jackson, S., Leiter, M., & Schaufeli, W. (2019). Maslach Burnout Inventory™. Mind Garden. https://nam.edu/valid-reliable-survey-instruments-measure-burnout-well-work-related-dimensions/
  11. InformedHealth.org. (2020). Cologne, Germany: Institute for Quality and Efficiency in Health Care (IQWiG); 2006. Depression: What is burnout? [Updated 2020 Jun 18]. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK279286/
  12.  https://www.helpguide.org/articles/stress/burnout-prevention-and-recovery.htm#
  13. Citat: Vinceljak S. Sindrom sagorijevanja kod neformalnih njegovatelja osoba s demencijom [Završni rad]. Koprivnica: Sveučilište Sjever; 2019 [pristupljeno 19.10.2021.] Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:122:687883
  14. Seals, B. (2019). A Handbook to Guide School Psychology Graduate Students in Developing a Self-care Plan (Doctoral dissertation, California State University, Northridge).
  15. Brucato, B., & Neimeyer, G. (2009). Epistemology as a predictor of psychotherapists' self-care and coping. Journal of Constructivist Psychology22(4), 269-282.
  16. Lopez, Paula Gill. “Self-Care: The Missing Link in Best Practices.” Communique, vol. 45, no. 4, Dec. 2016, nasp.com.
  17. Gonzalez, M., & Miranda-Massari, J. (2014). Diet and Stress. Psychiatric Clinics of North America, 37(4), 579-589.
  18. Myers, S. , Bradbury, J. , & Oliver,C. (2004). An adaptogenic role for omega-3 fatty acids in stress; a randomised placebo controlled double blind intervention study (pilot [ISRCTN22569553]. Nutrition Journal, 3(1), 20. DOI: 10.1186/1475-2891-3-20
  19. Kennedy, D., Veasey, O., Watson, R., Dodd, A., Jones, F., Maggini, E., & Haskell, S. (2010). Effects of high-dose B vitamin complex with vitamin C and minerals on subjective mood and performance in healthy males. Psychopharmacology, 211(1), 55-68. DOI: 10.1007/s00213-010-1870-3
  20. Avila-Escalante, M. (2020). The effect of diet on oxidative stress and metabolic diseases Clinically controlled trials. Physicians Weekly. https://www.physiciansweekly.com/
  21. Christ, A., Lauterbach, M., & Latz, E. (2019). Western diet and the immune system: An inflammatory connection. Immunity, 51(5), 794–811.
  22. Valdes-Ramos, R. (2010). Diet, exercise, and gut mucosal immunity. Proceedings of the Nutrition Society, 69(4), 644–650.
  23. O’Brien, J. (2011). Exercise May Prevent Impact of Stress on Telomeres, A Measure of Cell Health. U.C. San Francisco. https://www.ucsf.edu/news/2011/04/9652/exercise-mayprevent-impact-stress-telomeresmeasure-cell-health
  24. Dyrbye, L. N., Satele, D. D., & Shanafelt, T. (2017). Healthy Exercise Habits Are Associated with Lower Risk of Burnout and Higher Quality of Life Among U.S. Medical Students. Academic Medicine, 92(7), 1006-1011. doi: 10.1097/ACM.0000000000001540
  25. Esquivel MK. Nutrition Strategies for Reducing Risk of Burnout Among Physicians and Health Care Professionals. Am J Lifestyle Med. 2020 Dec 2;15(2):126-129. doi: 10.1177/1559827620976538. 

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
GastalIbuxin RapidPLIVIT total energy
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Zipantola PROTECT
VIDEO GALERIJA
20:57
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: