Cilj Odrediti percepciju astme i vjerovanja o toj bolesti kod roditelja djece s astmom.

Postupci Od rujna 2007. do siječnja 2008. na sudjelovanje u istraživanju pozvali smo 6000 djece u dobi od 3 do 15 godina iz različitih škola u Libanonu. U prvoj fazi, u kojoj smo određivali prevalenciju astme u djece, sudjelovali su roditelji sve djece, koji su ispunili kraći upitnik. U drugoj fazi sudjelovali su samo roditelji djece s astmom i oni su ispunili detaljni upitnik o njihovoj percepciji te bolesti.

Rezultati Faza I uključila je roditelje 4051 djeteta, od kojih je 574 (14%) imalo astmu i uključeno je u fazu 2. Od roditelja te djece, 389 ušlo je u završnu analizu podataka. Oko 54% roditelja vjerovalo je da je astma nasljedna a 7% je vjerovalo da je zarazna. Kao okidajuće čimbenike, 51% navelo je virusnu zarazu, 75% prašinu, a 17% hranu. Šezdeset posto djece s astmom živjelo je s nekim tko puši. Šezdeset i sedam posto roditelja vjerovalo je da se astma može liječiti ljekovitim travama, a samo 49% bilo je educirano o astmi. Postojala je značajna razlika u razini obrazovanja (P = 0,01) između roditelja koji su odbijali koristiti naziv astma za bolest njihove djece (79%) i onih koji su prihvaćali taj naziv (21%). Šezdeset sedam posto roditelja radije je koristilo lijekove koji se primjenjuju oralnim putem nego inhalator, 48% je vjerovalo da inhalatori izazivaju ovisnost, 56% se brinulo oko neželjenih posljedica korištenja inhalatora, a 76% se brinulo oko korištenja inhalatornih kortikosteroida. Značajno više roditelja iz seoskih (53%) nego iz gradskih područja (38%) vjerovalo je da inhalatori izazivaju ovisnost (P=0,004).

Zaključak Roditelji djece s astmom imali su znatan broj krivih predodžbi o korištenju inhalatora i korisnosti inhalatornih kortikosterioda. Briga o djeci s astmom može se poboljšati jedino ako roditeljima pružimo adekvatno obrazovanje.

Rola Zaraket, Mohamad A Al-Tannir, Aref A Bin Abdulhak, Ahmad Shatila, Hani Lababidi