No nova studija objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) donosi drugačiji pogled na uzroke debljine.

Autori naglašavaju da je kretanje važno za zdravlje. Međutim, prehrana – količina i kvaliteta hrane koju unosimo – ima daleko veću ulogu u razvoju globalne epidemije. Drugim riječima, prehrambene navike oblikuju glavne uzroke debljine, dok loša prehrana može poništiti dobrobiti tjelesne aktivnosti.

Upravo prehrana i uzroci debljine povezani s njom zahtijevaju ozbiljnu pozornost. Bez promjena u prehrambenim navikama i boljih politika teško je očekivati dugoročno rješenje.

Što sve otkriva studija

Istraživači su željeli bolje razumjeti uzroke debljine i testirati ulogu prehrane i kretanja u svakodnevnom životu.

U istraživanje je bilo uključeno više od 4.200 odraslih iz 34 populacije širom svijeta – od tradicionalnih zajednica do urbanih, industrijaliziranih društava.

Mjerenja su obuhvatila ukupnu potrošnju energije (bazalni metabolizam, aktivnost, svakodnevni procesi), koristeći metodu doubly‐labeled water, što je zlatni standard u znanosti.

Glavni nalazi studije

• Studija je donijela nekoliko ključnih zaključaka o tome što zapravo oblikuje uzroke debljine i koja je uloga prehrane u odnosu na fizičku aktivnost:
• Slična potrošnja energije, bez obzira na stil života
• Ljudi iz vrlo aktivnih populacija (koji fizički rade, hodaju ili obavljaju poslove bez strojeva) ne troše znatno više ukupne energije nego oni u sjedilačkom načinu života.
• Tijelo se prilagođava i održava potrošnju energije u određenom rasponu, smanjujući je u drugim područjima kada je aktivnost veća.
• Uzroci debljine: Prehrana je glavni pokretač
• Razlike u debljini među populacijama ne mogu se objasniti razlikama u potrošnji energije.
• Ključna razlika je unos kalorija, odnosno koliko i kakvu hranu jedemo. U razvijenim društvima naglo raste konzumacija ultra-prerađene hrane, koja je kalorična i nutritivno siromašna.

Autori procjenjuju da je povećani unos energije, na populacijskoj razini, odgovoran za porast tjelesne masnoće i debljine otprilike deset puta više nego smanjena potrošnja energije ili fizička neaktivnost.

To ne znači da fizička aktivnost nije važna – ona ostaje ključna za zdravlje – već da sama po sebi nije dovoljna za rješavanje epidemije debljine.

Studija spominje i druge potencijalne utjecaje na uzroke debljine: promjene u imunitetu, okolišni čimbenici, sastav makronutrijenata te izloženost različitim kontaminantima.

Ovi nalazi ne ostaju samo na razini znanosti. Oni imaju važne implikacije za javno zdravstvo, obrazovanje i svakodnevni život.