U Francuskoj, primjerice, menopauza zahvaća oko 14 milijuna žena, a čak četvrtina njih ima izražene simptome koji ometaju svakodnevno funkcioniranje. Ipak, gotovo polovica žena mlađih od 50 godina smatra da je teško razgovarati o menopauzi, bilo s partnerom ili liječnikom, dok trećina žena između 45 i 54 godina ističe nedostatak informacija o toj temi.

Simptomi i faktori rizika

GSM se manifestira kroz niz simptoma: vaginalnu suhoću, peckanje, iritaciju, bol pri spolnom odnosu (dyspareunia), učestalo mokrenje, urgenciju, noćno mokrenje i učestale urinarne infekcije. Mogu se javiti i anatomske promjene poput atrofije labija, suženja vaginalnog otvora i smanjenja klitorisa. Seksualni simptomi, uključujući smanjenu libido i bolnost, dodatno narušavaju intimne odnose.

Rizični faktori uključuju: izostanak vaginalnog poroda, pušenje, alkoholizam, kirurško uklanjanje jajnika, nedostatak tjelesne aktivnosti, seksualnu apstinenciju, karcinomske terapije (zračenje, kemoterapija, hormonski lijekovi) te prerano zatajenje jajnika.

Patofiziologija

Zbog zajedničkog embrionalnog podrijetla, genitalni i urinarni trakt žene dijele osjetljivost na estrogen. S padom razine estrogena dolazi do smanjenja proizvodnje kolagena, hijaluronske kiseline i elastina, što uzrokuje stanjivanje vaginalne sluznice, gubitak elastičnosti, suhoću i osjetljivost. Mišićna atrofija utječe na funkciju mokraćnog mjehura i zdjeličnih mišića, dok promjene u vaginalnoj mikrobioti – posebno smanjenje laktobacila – povećavaju sklonost infekcijama.

Diferencijalna dijagnoza

Simptomi GSM-a mogu se preklapati s drugim stanjima. Urinarni simptomi zahtijevaju dodatnu obradu (urinokultura, ultrazvuk), dok seksualne tegobe mogu biti povezane s emocionalnim i partnerskim problemima, depresijom ili nasiljem. Genitalni simptomi mogu ukazivati na infekcije, prolaps zdjeličnih organa ili dermatološke bolesti poput lichen sclerosusa.

Liječenje i upravljanje

Cilj terapije je ublažavanje simptoma, poboljšanje urinarne funkcije i očuvanje seksualnog zdravlja. Preporučuju se promjene životnog stila – prestanak pušenja, redovita seksualna aktivnost – te lokalni nehormonski pripravci poput lubrikanata i hidratantnih krema, osobito onih s hijaluronskom kiselinom.

Ako nehormonska terapija nije dovoljna, lokalni hormonski pripravci (vaginalni estrogeni, dehidroepiandrosteron) mogu obnoviti vaginalnu sluznicu i mikrobiotu. U težim slučajevima razmatra se sistemska hormonska terapija, uključujući tibolon i ospemifen. Alternativno, CO₂ laserska terapija pokazuje učinkovitost u obnovi vaginalnog epitela i ublažavanju simptoma.

Unatoč dostupnim terapijama, GSM ostaje nedovoljno prepoznat. Ključnu ulogu u ranom otkrivanju i liječenju imaju liječnici obiteljske medicine, a pravovremena intervencija može značajno poboljšati kvalitetu života žena u menopauzi.