Hemoroidalna bolest
23.08.2025.
Hemoroidalna bolest, patologija tkiva koje oblaže analni kanal, pogađa približno 10 milijuna osoba u SAD-u. Može narušiti kvalitetu života zbog krvarenja, boli, iritacije anusa i prolapsa tkiva.
Hemoroidi se klasificiraju kao unutarnji, vanjski ili miješani (istodobna prisutnost unutarnjih i vanjskih hemoroida). Unutarnji hemoroidi nastaju iznad dentatne linije, granice između gornjeg i donjeg dijela analnog kanala, te mogu uzrokovati rektalno krvarenje, nelagodu i prolaps tkiva iz analnog kanala. Prolaps unutarnjih hemoroida klasificira se u četiri stupnja:
- Stupanj I – prolaps u analni kanal
- Stupanj II – prolaps izvan anusa s spontanom redukcijom
- Stupanj III – zahtijeva ručnu redukciju
- Stupanj IV – ireducibilan prolaps
Vanjski hemoroidi, koji nastaju ispod dentatne linije, uzrokuju rektalnu bol kada su otečeni ili trombozirani.
Početno liječenje svih oblika hemoroidalne bolesti uključuje povećan unos prehrambenih vlakana i vode te izbjegavanje naprezanja tijekom defekacije. Flebotonici (npr. flavonoidi, za koje se smatra da poboljšavaju tonus vena) smanjuju krvarenje, rektalnu bol i oticanje, iako se simptomi ponovno javljaju u 80% slučajeva unutar 3 do 6 mjeseci nakon prestanka liječenja.
Ako prehrambene promjene i flebotonici nisu učinkoviti, unutarnji hemoroidi stupnja I do III mogu se liječiti ambulantnim zahvatima:
- Ligacija gumenom trakom – postavljanje trake oko baze hemoroidalnog tkiva tijekom anoskopije radi ograničavanja protoka krvi; simptomi se povuku kod 89% pacijenata, ali je ponovljena ligacija potrebna kod 20%.
- Skleroterapija – izaziva fibrozu injekcijom sklerozanta; kratkoročno učinkovita kod 70% do 85% pacijenata, ali dugoročna remisija javlja se kod samo trećine.
- Infracrvena koagulacija – koristi toplinu za koagulaciju hemoroidalnog tkiva; uspješna u 70% do 80% slučajeva u smanjenju krvarenja i prolapsa.
Ekscizijska hemoroidektomija, za bolest koja ne reagira na ambulantne zahvate ili kod miješane hemoroidalne bolesti, ima nisku stopu recidiva (2%–10%), ali zahtijeva dulji oporavak (9–14 dana).
Vanjski hemoroidi rijetko zahtijevaju kirurški zahvat osim ako su akutno trombozirani. Ambulantna evakuacija ugruška unutar 72 sata od početka tromboze vanjskog hemoroida povezana je sa smanjenjem boli i manjim rizikom od ponovne tromboze. Pacijenti koji se jave više od 72 sata nakon akutne tromboze vanjskog hemoroida trebaju primiti medicinsko liječenje (npr. omekšivače stolice, oralne i lokalne analgetike poput 5% lidokaina).
Hemoroidalna bolest pogađa 10 milijuna ljudi u SAD-u. Prva linija liječenja uključuje povećan unos vlakana, izbjegavanje naprezanja tijekom defekacije i primjenu flebotonika. Ambulantna ligacija gumenom trakom za unutarnje hemoroide stupnja I do III je preporučeni zahvat kod perzistentnih simptoma unatoč konzervativnim terapijama. Ekscizijska hemoroidektomija preporučuje se kod prolapsa stupnja III do IV, tromboze ili miješane hemoroidalne bolesti koja ne reagira na manje invazivne metode.