Anat Yaskolka Meir sa Sveučilišta Ben-Gurion u Negevu u Beer-Shevi u Izraelu i suradnici prikupili su podatke iz tri velika dugoročna ispitivanja intervencije tjelesne mase u načinu života, uključujući 24-mjesečno DIRECT (322 sudionika), 18-mjesečno CENTRAL (278 sudionika) i 18-mjesečno DIRECT PLUS (294 sudionika), kako bi procijenili longitudinalne promjene u kardiometaboličkim markerima rizika.

Istraživači su otkrili da je među 761 ispitanika koji su završili ispitivanje, prosječni gubitak tjelesne mase bio -3,3 kg (-3,5 posto). Sudionici klasificirani kao uspješni (relativni-gubitak tjelesna mase > 5 posto) postigli su najveća poboljšanja u višestrukim zdravstvenim pokazateljima. Međutim, ispitanici otporni na gubitak tjelesne mase, koji nisu izgubili niti dobili na težini, također su pokazali značajna poboljšanja, s povećanom koncentracijom HDL-a te smanjenjem leptina i visceralne masnoće. Svaki 1 kg trajnog gubitka tjelesne mase zahvaljujući promijenjenom načinu života bio je povezan s poboljšanjima lipidnih markera i inzulinske rezistencije (HDLc: +1,44 posto; trigliceridi: -1,37 posto; inzulin: -2,46 posto; HOMA-IR: -2,71 posto; leptin: -2,79 posto; regresija intrahepatične masti: -0,49 apsolutnih jedinica). Isto tako je bio povezan s umjerenom, ali značajnom promjenom sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka (-0,26 odnosno -0,36 posto).

Dakle osobe ne moraju gubiti na težini, ali mogu poboljšati svoj metabolizam i smanjiti dugoročne rizike.