Anna Aromaa sa Sveučilišta u Turkuu u Finskoj i kolege usporedili su odgovore iz ankete o angažmanu (stavovi, prepreke odgoju i obrasci prakse) sa seksualnim problemima pacijenata među 402 liječnika obiteljske medicine i 299 ginekologa.

Istraživači su otkrili da i liječnici obiteljske medicine i ginekolozi smatraju liječenje seksualnih problema važnim u sklopu zdravstvene skrbi. Međutim, liječnici obiteljske medicine rjeđe su se raspitivali o seksualnim problemima tijekom uzimanja opće medicinske anamneze u usporedbi s ginekolozima (aOR 0,23). Nadalje, liječnici opće prakse vjerojatnije su smatrali dijagnosticiranje ženskih seksualnih problema teškim (aOR, 2,44) i vjerojatnije su prijavljivali prepreke poput "kratkog vremena pregleda" (aOR, 2,36), "osobnih stavova i uvjerenja" (aOR, 2,07) i "nedostatka znanja o seksualnoj medicini" (aOR, 2,05).

Ova studija ističe poznate prepreke koje postoje u postavljanju pitanja ženama o seksualnom zdravlju. Također pokazuje da liječnici primarne zdravstvene zaštite imaju više problema u liječenju seksualnih problema od ginekologa i opstetričara, vjerojatno iz više razloga, uključujući vremenska ograničenja, nedostatak edukacije o seksualnom zdravlju i konkurentne prioritete tijekom posjeta. Činjenica da su mlađi liječnici uspješnije rješavali probleme seksualnog zdravlja je ohrabrujuća.