Kye-Yeung Park s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Hanyang u Seul u Južnoj Koreji i njegovi suradnici ispitivali su povezanost između količine i promjena redovite tjelesne aktivnosti prije i nakon dijagnoze demencije i rizika od smrtnosti od svih uzroka te razlikuju li se te povezanosti s intenzitetom tjelesne aktivnosti (lagana, umjerena ili intenzivna). Analiza je uključivala podatke od 60 252 osobe kojima je nedavno dijagnosticirana demencija (2010. do 2016.) praćene prosječno 3,7 godina.

Istraživači su otkrili da su više razine tjelesne aktivnosti nakon dijagnoze demencije povezane sa smanjenjem rizika smrtnosti i to ovisno o dozi. U usporedbi s neaktivnošću, održavanje redovite tjelesne aktivnosti bilo je povezano s najnižim rizikom smrtnosti (omjer rizika [HR], 0,71). Ovo smanjenje rizika smrtnosti s kontinuiranim provođenjem tjelesne aktivnosti nastavilo se u svim intenzitetima (lagana: HR, 0,70; umjerena: HR, 0,74; i intenzivna tjelesna aktivnost: HR, 0,70). Došlo je do 20 %-tnog smanjenja rizika od smrtnosti s iniciranjem bilo kojeg intenziteta tjelesne aktivnosti nakon dijagnoze demencije, odnosno Alzheimerove bolesti.