x
x

Postoji li povezanost sindroma karpalnog kanala i šećerne bolesti?

  27.05.2024.

Bolesnici podvrgnuti operaciji sindroma karpalnog kanala (CTS) imaju povećan rizik razvoja šećerne bolesti već unutar godinu dana od operacije. To upućuje na započinjanje ranih preventivnih strategija za nastanak šećerne bolesti.

Postoji li povezanost sindroma karpalnog kanala i šećerne bolesti?

Pokazalo se da je šećerna bolest (ŠB) rizični čimbenik za CTS, najčešću neuropatiju uklještenja, ali ostaje nejasno je li CTS povezan s kasnijim nastankom ŠB-a. Jacobsen i suradnici (Sveučilište Rigshospitalet, Kopenhagen, Danska) koristili su se podatcima iz danskih nacionalnih registara za procjenu izgleda za razvoj ŠB-a u 83,466 bolesnika (srednja dob 54 godine; 67 % žena) podvrgnutih operaciji CTS-a između siječnja 1996. i prosinca 2018.

Istraživanje je usporedilo rizik razvoja ŠB-a u bolesnika koji su imali operaciju CTS-a s rizikom pojedinaca iz opće populacije iste dobi i spola u omjeru 1:5 (N = 417 330). Bolesnici su praćeni (medijan 7,6 godina) ili do dijagnoze ŠB-a tijekom hospitalizacije ili do prepisivanja lijeka za snižavanje glukoze, ili do smrti, emigracije ili kraja razdoblja ispitivanja. Coxovi modeli proporcionalnog rizika specifični za uzrok korišteni su za usporedbu izgleda za razvoj ŠB-a između dviju skupina. Kumulativna incidencija dijabetesa bila je veća u skupini CTS nego u kontrolnoj skupini iste dobi (16,8 % prema 10,3 %). Bolesnici podvrgnuti operaciji zbog CTS-a bili su izloženi većem riziku razvoja ŠB-a unutar 1 godine od operacije (omjer rizika [HR], 1,72) i tijekom ostatka razdoblja ispitivanja (> 1 godine, HR, 1,66). Rizik od pojave ŠB-a nakon operacije CTS-a bio je veći među mlađim bolesnicima, u dobi od 18 do 39 godina (prilagođeni HR, 2,77), nego među starijima, u dobi od 70 do 79 godina (prilagođeni HR, 1,29). Također, bolesnici podvrgnuti obostranoj operaciji imali su veći rizik razvoja ŠB-a nego odgovarajuća kontrolna populacija (prilagođeni HR, 1,86).

Identificiranje bolesnika s povećanim rizikom za ŠB može posredovati u ranijem započinjanju preventivnih strategija. Međutim, i drugi čimbenici, poput pretilosti i razine HbA1c, mogu utjecati na povezanost, ističu autori. Postoje i ograničenja istraživanja - nije pronađena povezanost CTS-a i buduće dijagnoze ŠB-a tipa 1, što se pripisuje činjenici da su bolesnici mlađi od 18 godina isključeni iz istraživanja. Također, dio bolesnika podvrgnutih CTS-u možda je imao neotkriveni predijabetes ili ŠB u vrijeme operacije CTS-a. Štoviše, u registru su nedostajale informacije o potencijalnim confounding čimbenicima kao što su indeks tjelesne mase i pušenje. Povezanost između CTS-a i ŠB-a može se pripisati zajedničkim čimbenicima rizika za oboje, kao što je pretilost.

Goran Augustin