Istraživači su u novoj studiji ispitali 664 osobe koje su podvrgnute kolonoskopiji radi provjere raka, a 42% ih je reklo da kasno jedu. Ova je skupina imala 46% veću vjerojatnost da će imati adenom — malu nekanceroznu leziju — pronađenu tijekom kolonoskopije nego osobe koje nisu jele kasno.

Adenoma nije rak, ali procjenjuje se da 5% do 10% njih s vremenom postane kancerogeno. Rizik ovisi o njihovoj lokaciji u peobavnom traktu i njihovoj veličini. Doktori ih traže, mjere i broje tijekom kolonoskopije.

Mnoge druge studije govore o tome što jedemo, ali ne i kada jedemo. Uobičajeni savjeti uključuju ne jedenje crvenog mesa, konzumiranje više voća i povrća.  No autori ove studije htjeli su utvrditi utječe li vrijeme hranjenja na nas.

Oni koji su kasno jeli imali su 5,5 puta veću vjerojatnost da će imati tri ili više tubularnih adenoma u usporedbi s onima koji nisu kasno jeli, čak i nakon prilagodbe prema onome što ljudi jedu. Tubularni adenomi najčešći su tip polipa koji se nalazi u debelom crijevu.

Dakle, koja je moguća veza između kasnog uzimanja hrane i rizika od raka debelog crijeva?

Konzumacija hrane prije spavanja mogla bi značiti poremećaj unutarnjeg sata našeg tijela ili "cirkadijanog ritma". U ovom slučaju, to nije središnji cirkadijani centar koji se nalazi u mozgu - onaj koji otpušta melatonin kako bismo noću bili pospani. Umjesto toga, kasno jedenje moglo bi utjecati na "periferni cirkadijani ritam" ili na to kako drugi dijelovi tijela znaju prilagoditi stvari kada se dan pretvori u noć.

Dio ovog perifernog sustava nalazi se u našem gastrointestinalnom traktu. Na primjer, ako jedemo kasno navečer, mozak misli da je noć, a crijeva misle da je dan. Osim toga, jedenje kasno navečer također može dovesti do neželjenog debljanja.

Ovo je bila opservacijska studija, koja nije tako snažna kao istraživanje koje nasumično raspoređuje ljude u skupine koje kasno jedu ili ne jedu kasno i uspoređuje njihove rezultate tijekom vremena. Još jedno moguće ograničenje, jest da su ljudi zamoljeni da se prisjete svoje prehrane tijekom 24 sata, što možda nije uvijek točno.

Sljedeći korak za znanstvenike je studija koja proučava periferni cirkadijani ritam, promjene u crijevnom mikrobiomu i rizik od razvoja metaboličkog sindroma.