Ovaj sindrom očituje se u emocionalnom distanciranju roditelja od djece uz gubitak zadovoljstva i ispunjenja roditeljskom ulogom, uz sumnju u sposobnost da se bude dobar roditelj.

Osnovni je cilj ovog rada bio ispitati zaseban doprinos sociodemografskih varijabli (spol i dob roditelja, obrazovanje, radni status i materijalni status obitelji), osobnih značajki roditelja (emocionalna (ne)stabilnost i perfekcionizam u roditeljstvu), dimenzija roditeljskoga ponašanja (roditeljska podrška, popustljivost i restriktivna kontrola) i osobnih značajki ciljanoga djeteta (spol, dob, snage i poteškoće
djeteta) objašnjenju sagorijevanja u roditeljstvu.

U istraživanju je sudjelovalo 490 roditelja (90 % majki) prosječne dobi od 40 godina (M = 40,04; SD = 5,63). Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazuju da su najznačajniji prediktori sagorijevanja u roditeljstvu osobine roditelja (izraženija emocionalna nestabilnost i perfekcionističke brige), roditeljsko ponašanje (niska roditeljska podrška) te značajke djeteta
(mlađa dob djeteta, izraženije internalizirane i eksternalizirane poteškoće djeteta).

Emocionalna (ne)stabilnost roditelja jest među osobnim varijablama roditelja najvažniji prediktor sagorijevanja roditelja u roditeljskoj ulozi.