Međutim, može postojati faza života kada moždani sat počne ubrzavati. Mozak se počinje mijenjati, a da to ne primijetimo. Ova faza starenja mozga u 40-im do 50-im godinama, ili u "srednjoj dobi", može predvidjeti buduće zdravlje.

Psiholozi koji proučavaju kako se naše mentalne sposobnosti mijenjaju s godinama otkrivaju da one postupno opadaju, počevši od dvadesetih i tridesetih godina. Međutim, kada se procjenjuje ljudsko pamćenje svakodnevnih događaja, čini se da je promjena tijekom vremena posebno brza i nestabilna tijekom srednje dobi. Odnosno, čak i među zdravim ljudima, nekima se pamćenje naglo pogoršava, dok se drugima ono može čak i poboljšati.

Ovo sugerira da bi mozak možda prolazio kroz ubrzanu, za razliku od postupne, promjene tijekom ovog razdoblja. Utvrđeno je da se nekoliko struktura mozga mijenja u srednjim godinama. Hipokampus, područje kritično za stvaranje novih sjećanja, jedno je od njih. Nagle promjene u veličini i funkciji hipokampusa tijekom srednje dobi mogle bi biti u pozadini promjena pamćenja poput gore spomenutih.

U konačnici, ono što mozgu omogućuje obavljanje njegovih funkcija su veze između moždanih stanica – bijele tvari. Te veze polako sazrijevaju tijekom odrasle dobi, osobito one koje povezuju područja mozga koja se bave kognitivnim funkcijama kao što su pamćenje, rasuđivanje i jezik. Zanimljivo je da tijekom srednje dobi mnogi od njih prolaze kroz prekretnicu, od dobivanja volumena do gubitka volumena. To znači da se signali i informacije ne mogu prenositi tako brzo. Vrijeme reakcije počinje se pogoršavati otprilike u isto vrijeme.

Preko veza bijele tvari, područja mozga međusobno razgovaraju i tvore međusobno povezane mreže koje mogu obavljati kognitivne i osjetilne funkcije, uključujući pamćenje ili vid. Dok senzorne mreže postupno propadaju tijekom odrasle dobi, kognitivne mreže počinju propadati brže u srednjoj dobi, osobito one uključene u pamćenje.

Slično kao što visoko povezani ljudi u društvu imaju tendenciju međusobnog formiranja klika, regije mozga čine isto putem svojih veza. Ova organizacija komunikacije mozga omogućuje nam obavljanje nekih složenih zadataka koje bismo mogli uzeti zdravo za gotovo, poput planiranja dana i donošenja odluka.

Čini se da je mozak u tom pogledu na vrhuncu kad uđemo u srednje godine. Neki čak nazivaju srednju dob "slatkim mjestom" za neke vrste donošenja odluka, ali onda se mrežne "klike" počinju raspadati.

Ovdje je vrijedno reći zašto su te suptilne promjene važne. Globalna populacija u dobi od 60 i više godina trebala bi se približno udvostručiti do 2050. godine, a s tim će, nažalost, doći do znatnog povećanja broja slučajeva demencije.

Fokus je bio previše na mozgu u starosti

Znanost se dugo fokusirala na duboku starost, kada su štetni učinci vremena najočitiji, ali do tada često može biti prekasno za intervenciju. Srednja dob mogla bi biti razdoblje u kojem možemo otkriti rane čimbenike rizika budućeg kognitivnog pada, poput demencije. Što je kritičnije, prilika za intervenciju također može biti još otvorena.

Dakle, kako ćemo otkriti promjene, a da svi ne idu na skupo skeniranje mozga? Kako se pokazalo, sadržaj krvi može uzrokovati starenje mozga. S vremenom naše stanice i organi polako propadaju, a imunološki sustav može reagirati na to pokretanjem procesa upale. Upalne molekule tada mogu završiti u krvotoku, probiti se do mozga, ometati njegovo normalno funkcioniranje i moguće oslabiti kogniciju.

U fascinantnoj studiji, znanstvenici s Johnsa Hopkinsa i Sveučilišta Mississippi analizirali su prisutnost upalnih molekula u krvi sredovječnih odraslih osoba i uspjeli predvidjeti buduće kognitivne promjene 20 godina kasnije. Ovo naglašava važnu ideju u nastajanju: dob u smislu bioloških mjera daje više informacija o vašem budućem zdravlju nego dob u smislu proživljenih godina.

Važno je da se biološka dob često može procijeniti lako dostupnim i isplativim testovima koji se koriste u klinici.

“Srednje starenje” može imati više posljedica za naše buduće zdravlje mozga nego što mislimo. Užurbano otkucavanje sata moglo se usporiti izvan mozga. Na primjer, tjelesna vježba daje neke od svojih blagotvornih učinaka na mozak putem glasnika koji se prenose krvlju. Oni se mogu suprotstaviti učincima vremena. Kad bi ih se moglo iskoristiti, mogli bi umiriti visak.