Ovaj projekt s više studija pruža snažne, konceptualno replicirane i proširene dokaze da su psihosocijalni čimbenici jaki prediktori dijagnoze demencije, ali nisu dosljedno povezani s neuropatologijom na autopsiji.

Metodologija:

Istraživači su u ovoj studiji ispitivali vezu između "velikih pet" osobina ličnosti (savjesnost, ekstravertiranost, otvorenost prema iskustvu, neuroticizam i ugodnost) i subjektivnog blagostanja (pozitivni i negativni afekti i zadovoljstvo životom) i kliničkih simptoma demencije (izvedba kognitivnog testa) i neuropatologija na autopsiji.

Podaci za meta-analizu potječu iz osam longitudinalnih studija s 44 531 odraslom osobom (u dobi od 49 do 81 godine na početku; 26% -61% žena) praćenih do 21 godinu, tijekom kojih su se dogodila 1703 incidentna slučaja demencije.

Bayesovi višerazinski modeli testirali su predviđaju li osobine ličnosti i subjektivno blagostanje različito neuropsihološke i neuropatološke karakteristike demencije.

Rezultati:

Visoki neuroticizam, negativni afekti i niska savjesnost bili su čimbenici rizika za demenciju, dok su savjesnost, ekstraverzija i pozitivni afekti bili zaštitni.

U svim analizama, postojala je usmjerena dosljednost u procjenama kroz uzorke, što je vrijedno pažnje s obzirom na razlike između studija u sociodemografskim i dizajnerskim karakteristikama.

Nisu pronađene dosljedne povezanosti između psiholoških čimbenika i neuropatologije.

Međutim, osobe veće savjesnosti koje nisu dobile kliničku dijagnozu imale su niži Braakov stadij na autopsiji, što ukazuje na mogućnost da je savjesnost povezana s kognitivnom otpornošću.

Ovi rezultati ponavljaju i proširuju dokaze da osobine ličnosti mogu pomoći u ranoj identifikaciji i strategijama planiranja skrbi za demenciju, kao i stratifikaciju rizika za dijagnozu demencije. Štoviše, nalazi pružaju dodatnu potporu preporukama za uključivanje mjera psiholoških osobina u klinički probir ili dijagnozu kriteriji.