Najčešći tip oštećenja živaca kod osoba sa šećernom bolešću je tzv. periferna neuropatija, koja prvo zahvaća stopala i noge, a potom šake i ruke. Obično izaziva osjećaj peckanja, trnjenja, žarenja ili bolova u prstima stopala, potom u cijelom stopalu, do gležnjeva, pa sve do koljena, obostrano, podjednako na obje noge, jače noću. Ponekad trnci u stopalima i šakama mogu biti prvi znak šećerne bolesti tipa 2. I najblaža nelagoda, najmanje odstupanje od normalnog, kod osobe koja boluje od šećerne bolesti treba biti upozorenje da nešto poduzmu, i to bez odlaganja. Liječnik koji brine o šećernoj bolesti pacijenta treba temeljito pregledati stopalo i poduzeti mjere prevencije pojave rane na stopalima i liječenje rizičnih čimbenika, ako ih je otkrio.

Visoke vrijednosti šećera u krvi, kada dugo traju, dovode i do oštećenja krvnih žila, a to može dovesti do smanjenog protoka krvi, usporavanja zacjeljivanja rana, ili do nemogućnosti cijeljenja, što na stopalima može izazvati odumiranje tkiva (gangrenu) i zahtijevati kirurško liječenje (amputaciju). Kombinacija oštećenih živaca, loše cirkulacije i deformiranih stopala (često zbog oštećenja živaca) su „fatalni trio“ koji, ako ga ne spriječimo, može dovesti do teških posljedica.

Kako spriječiti ozljedu stopala kada su oštećeni živci?

Prvo je pravilo: nikada ne hodati bosi, ni po kući, ni izvan kuće. Obuća općenito ima zaštitnu ulogu, štiti stopala od ozljeda, hladnoće, vrućine, ali ako je neodgovarajuća, osobama sa šećernom bolešću i gubitkom zaštitnog osjeta u stopalima može izazvati puno problema. Osnovno je pravilo da obuća bude udobna, dovoljno duboka – da „drži“ stopalo, dovoljno široka da ne stišće, da ne trlja kožu, a prednji dio cipele treba biti dovoljno širok da ima dovoljno mjesta za prste; između vrha najdužeg prsta (obično palca) i vrha cipele trebao bi biti razmak 1 do 1,5 cm. Prsti ne smiju biti priklješteni, ni zgrčeni, niti prelaziti jedan preko drugog; moraju se slobodno savijati, ispružiti, širiti.

Unutrašnjost cipele treba biti od mekanih materijala, bez rubova, kako bi se spriječila iritacija trljanjem materijala o stopalo pri kretanju. Potplat (đon) cipele ne smije biti krut, jer narušava biomehaniku hoda. Optimalna visina pete cipela za muškarce trebala bi biti 1 – 2 cm, a za žene 3 cm.

Za osobe sa šećernom bolešću i oštećenjem živaca potrebne su dodatne upute i za pranje nogu, jer i to može biti opasno.