Lošije sposobnosti upravljanja vozilima i veća stopa prometnih nesreća povezani su sa starijom životnom dobi i to zbog kroničnih bolesti, oslabljenog ili oštećenog vida i pada kognitivnih sposobnosti.

U ovoj su studiji istraživači procijenili utjecaj različitih klasa lijekova na testu upravljanja vozilom na cesti. U istraživanje je uključeno gotovo 200 starijih osoba prosječne dobi od 73 godine koji nisu imali dijagnosticiranu demenciju. Ispitanici su regrutirani iz centra za istraživanje Alzheimerove bolesti i prosječno praćeni 6 godina. Sudionici su završili najmanje dva cestovna testa u prometu na standardiziranoj javnoj ruti od oko 19 km, a ispitivač je ocjenjivao vožnju kao prolaznu, graničnu ili pad.

Nakon prilagodbe za širok raspon sociodemografskih varijabli, prisutnih komorbiditeta i oštrine vida, sudionici su 2 do 3 puta češće dobili graničnu ocjenu ili ocjenu neuspjeha uz samoprijavljenu uporabu bilo kojeg antidepresiva, sedativa, hipnotika ili nesteroidnog antireumatika.

Nije primijećena značajna povezanost vožnje s uzimanjem hipolipemika, antihistaminika, antikolinergika, simpatomimetika, antikoagulansa ili antitrombocitnih lijekova.

Ovo istraživanje nije procjenjivalo ishod kao što su nesreće. Međutim, rezultati bi mogli utjecati na donošenje odluka o propisivanju nekoliko klasa često primjenjivanih psihoaktivnih lijekova. Povezanost lošijih vozačkih sposobnosti s nesteroidnim antireumaticima nije bila očekivana, ali se može povezati s opisanim i poznatim nuspojavama, kao što su vrtoglavica, omaglica ili umor o čemu treba razmišljati prilikom propisivanja i izdavanja ovih lijekova.