Izvantjelesna terapija udarnim valom ima brojne fiziološke učinke, poput smanjenja boli i poticanja cijeljenja tkiva, zbog čega danas ima široku primjenu u mišićno-koštanoj patologiji.

Postoje dva osnovna oblika udarnog vala, fokusirani i radijalni, a razlikuju se po tome što fokusirani udarni val najveću energiju postiže u žarištu na željenoj dubini, dok se kod radijalnog udarnog vala najveća energija stvara na mjestu ulaska u tretiranu regiju tijela, te slabi daljnjim prodiranjem u tkivo.

Sam mehanizam djelovanja udarnog vala nije do kraja razjašnjen, a pretpostavlja se da mehanička stimulacija dovodi do stanične migracije, proliferacije, diferencijacije ili apoptoze stanica, s tim da visoka razina energije može djelovati i razorno, umjesto da posluži kao mehanički stimulus, zbog čega je nužna prilagodba energije, ovisno o tretiranom području. Modulacija boli objašnjava se gate control teorijom i hiperstimulacijskom analgezijom. Osim ustaljenih indikacija poput epikondilitisa, tendinopatija, plantarnog fascitisa, kalcificirajućeg tendinitisa, udarni val danas nalazi sve širu primjenu, te se upotrebljava i u terapiji spasticiteta, poremećenog cijeljenja kosti, kronične križobolje, smrznutog ramena, osteoartritisa koljena, sindroma trkačke potkoljenice, škljocavog prsta, sindroma bolnoga trohantera, te kod sindroma miofascijalne boli. Međutim, potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se utvrdila stvarna vrijednost i mjesto udarnog vala u liječenju navedenih bolesti i stanja.

Filip Begić, Valentina Delimar, Nadica Laktašić Žerjavić, Porin Perić