Može biti primarno (bez poznatog uzroka) ili sekundarno, nakon ozljeda poput puknuća rotatorne manšete i prijeloma nadlaktične kosti, infekcija ili drugih upalnih stanja. Često je povezano sa šećernom bolesti i poremećajima štitnjače.

Dijagnoza se postavlja klinički, temeljem anamneze i fizikalnog pregleda te uz pomoć dijagnostičkih slikovnih metoda u svrhu isključenja druge patologije ramenog obruča.

Većina pacijenata dobro reagira na konzervativne metode liječenja, a simptomi se obično povlače unutar 12 do 18 mjeseci. Liječenje uključuje početne poštedne i lagane vježbe pokretljivosti, nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID-ove), modalitete fizikalne terapije, te intraartikularne injekcije kortikosteroida i hidrodilataciju (HD) kod težih simptoma. Kod jakih bolova može se primijeniti blokada supraskapularnog živca. Kod pacijenata koji ne pokazuju napredak nakon 6 do 9 mjeseci konzervativne terapije moguće su kirurške opcije poput artroskopske kapsularne relaksacije (ACR) ili manipulacije pod anestezijom (MUA).

Josip Ljoka, Dubravka Bobek, Matea Stiperski Matoc, Katarina Doko Šarić, Jan Aksentijević, Matija Galović, Višnja Abdović Škrabalo, Iva Domić