U Ujedinjenom Kraljevstvu je u razdoblju od 1999. do 2009. u devet centara uključeno ukupno 82 429 muškaraca u dobi od 50 do 69 godina u ispitivanje Prostate Testing for Cancer and Treatment (ProtecT). Radilo se o za procjeni učinkovitosti konvencionalnog liječenja klinički lokaliziranog raka prostate koji je otkriven na temelju PSA (prostata-specifični antigen).

Koje su bile osnovne karakteristike muškaraca uključenih u ispitivanje ProtecT?

Lokalizirani rak prostate podoban za liječenje dijagnosticiran je kod 2664 muškaraca kod kojih je očekivano preživljenje bilo bar 10 godina. Od tih muškaraca, 1643 je randomizirano u grupu za aktivno praćenje (545 muškaraca), prostatektomiju (553 muškarca) ili radioterapiju (545 muškaraca). Srednja dob pri postavljanju dijagnoze bila je 62 godine (raspon od 50 do 69), a srednja razina PSA bila je 4,6 ng po mililitru (raspon od 3,0 do 18,9). U vrijeme postavljanja dijagnoze, kod približno 77% muškaraca je procijenjeno da se radi o bolesti niskog rizika.

Mogu li se usporediti tri grupe bolesnika s karcinomom prostate nakon 15 godina praćenja?

Nakon medijana praćenja od 15 godina, 45 (2,7%) bolesnika je umrlo od raka prostate: 17 (3,1%) u skupini s aktivnim praćenjem, 12 (2,2%) u skupini s prostatektomijom i 16 (2,9%) u skupini podvrgnutoj radioterapiji. Nije pronađena značajna razlika u smrtnosti od raka prostate među ispitivanim skupinama (P = 0,53). Smrt iz bilo kojeg razloga nastupila je kod 356 bolesnika (21,7%), sa sličnom raspodjelom u tri skupine. Radikalni tretmani (prostatektomija ili radioterapija) smanjili su učestalost metastaza, lokalnu progresiju i dugotrajnu anti-androgensku terapiju za pola u usporedbi s aktivnim praćenjem. Međutim, ta smanjenja nisu se pretvorila u razlike u mortalitetu nakon 15 godina. Do kraja praćenja, 133 (24,4%) muškaraca u skupini za aktivno praćenje bila su živa i nisu primili radikalno liječenje niti su započeli anti-androgensku terapiju.

Jesu li različiti učinci liječenja utjecali na smrtnost od raka prostate?

Autori nisu pronašli dokaze o različitim učincima liječenja na smrtnost od raka prostate među podskupinama koje su definirane prema stadiju tumora u trenutku dijagnoze, ukupnoj ili maksimalnoj duljini bolesti, stadiju tumora, razini PSA ili metodi stratifikacije rizika. Međutim, otkrili su da muškarci koji su u vrijeme dijagnoze imali najmanje 65 godina, imali koristi od ranog radikalnog liječenja. Mlađi od 65 godina su imali više koristi od aktivnog praćenja ili operacije nego od radioterapije. Ovo otkriće moglo bi bi dati određeni smjer u liječenju raka prostate ali su potrebna daljnja istraživanja.