x
x

Tireoidektomija bez joda-131 u bolesnika s niskorizičnim karcinomom štitnjače

  18.03.2022.

Leboulleux i sur. proveli su kontrolirano, randomizirano ispitivanje neinferiornosti faze 3 u kojem su pacijentima s niskorizičnim diferenciranim karcinomom štitnjače nakon tireoidektomije. Randomizirali su bolesnike u dvije skupine, jednoj su davali radioaktivni jod, a drugu su samo pratili.

Tireoidektomija bez joda-131 u bolesnika s niskorizičnim karcinomom štitnjače

Koliki je rizik od recidiva karcinoma štitnjače nakon tiroidektomije?

Većina bolesnika s karcinomom štitnjače ima niski rizik za recidiv (< 5%), a rizik od smrti uzrokovane rakom još je manji. Radioaktivni jod (jod-131) se primjenjuje nakon tireoidektomije i za ablaciju preostalog normalnog tkiva štitnjače i za liječenje bolesti.

Što se zna o primjeni radioaktivnog joda nakon tireoidektomije u bolesnika s niskorizičnim karcinomom štitnjače?

Postoji konsenzus o izbjegavanju primjene radioaktivnog joda u bolesnika s unifokalnim mikrokarcinomom (≤ 10 mm u promjeru). Prednosti primjene radiojoda u drugih bolesnika s niskorizičnim karcinomom štitnjače ostaju kontroverzne. Kod bolesnika s karcinom štitnjače – čvor – metastaza 1. stupnja, retrospektivne studije su pokazale nedosljedne rezultate koristi primjene radioaktivnog joda. Do sada nisu objavljene prospektivne kliničke studije tako da se radioaktivni jod primjenjuje kod svih pacijenata s niskorizičnim karcinomom štitnjače.

Koji je bio primarni cilj istraživanja?

Primarni cilj ispitivanja bio je procijeniti neinferiornost u skupini bez jod-131 u usporedbi sa skupinom koja je primala radioaktivni jod s obzirom na postotak pacijenata bez funkcionalnog, strukturnog ili biološkog događaja tijekom 3 godine nakon randomizacije. Događaj je bio složena krajnja točka koja se sastojala od nekoliko kriterija. Samo u skupini koja je primala radioaktivni jod, događaji su uključivali prisutnost žarišta unosa joda-131 izvan ležišta štitnjače na postablacijskom skeniranju cijelog tijela ili na SPECT-u (funkcionalni događaj) koji je rezultirao dodatnim liječenjem (davanje radioaktivnog joda ili kirurški zahvat). U obje skupine događaji su uključivali patološke nalaze na ultrazvučnom pregledu vrata (strukturni događaji), koji su definirani kao sumnjivi limfni čvor ili masa štitnjače povezana s patološkim citološkim nalazima ili s razinom tireoglobulina u serumu u punktiranoj tekućini većom od 10 ng po mililitru ili povišenu razinu tireoglobulina ili tireoglobulinskih protutijela (biološki događaji). U dvije skupine, otkrivanje titra protutijela na tireoglobulin iznad gornje granice normalnog raspona ili povećanje titra tireoglobulinskih protutijela za više od 50% između dva mjerenja provedena u razmaku od 6 mjeseci, također se smatralo dijelom složenih kriterija.

Kakvi su rezultati praćenja bez primjene radiojoda nakon tireoidektomije?

Među 730 pacijenata koji su se mogli evaluirati nakon 3 godine, postotak bez događaja bio je 95,6% (95% interval pouzdanosti [CI], 93,0 do 97,5) u skupini bez radioaktivnog joda i 95,9% (95% CI, 93,3 do 97,7 ) u skupini koja je primala radioaktivni jod; razlika između skupina od -0,3 postotna boda (dvostrani 90% CI, -2,7 do 2,2), što je zadovoljilo graničnu vrijednost za neuporabu joda-131. U obje skupine pacijenti su imali slične rezultate u pogledu kvalitete života, anksioznosti, uznemirenosti i straha od mogućeg recidiva karcinoma štitnjače.