Znanstvenici sa sveučilišta u Cardiff-u proveli su dvostruko slijepo, randomizirano, kontrolirano ispitivanje kako bi procijenili da li 12 tjedana liječenja monoterapijom inhalacijskim kortikosteroidima (ICS) ili u kombinaciji s dugodjelujućim β2 agonistima (LABA) poboljšava spirometriju i sposobnost vježbanja kod nedonoščadi školske dobi koja su imala FEV1 manji ili jednak 85% u odnosu na placebo. Djeca u dobi između 7 i 12 godina koja su rođena u 34. tjednu trudnoće ili ranije, a koja nisu imala značajne kongenitalne, kardiopulmonalne ili neurorazvojne abnormalnosti, podvrgnuta su spirometriji, testiranju opterećenja i mjerenju frakcije izdahnutog dušikovog oksida prije i nakon liječenja. U ispitivanje je bilo uključeno 144 prijevremeno rođene djece.

Od 144 prijevremeno rođene djece kod kojih je %FEV1 manji ili jednak 85%, 53 ih je randomizirano u 1 od 3 skupine: 20 djece primalo je IKS; 20 djece primalo je IKS/LABA; 14 djece primalo je placebo. Sva djeca primala su terapiju kao dva udisaja dva puta dnevno tijekom 12 tjedana.

U usporedbi s placebo skupinom, prosječna vrijednost za FEV1 nakon liječenja bila je 7,7% (P=0,16) veća u skupini koja je primala ICS i 14,1% (P=0,002) viša u skupini koja je primala ICS/LABA.

Dok je aktivno liječenje smanjilo FENO i poboljšalo bronhodilatatorski odgovor nakon vježbanja, nije poboljšalo kapacitet vježbanja.

Kao najveći nedostatak studije navodi se mali broj uključenih pacijenata.

Studija nije imala komercijalno financiranje.