x
x

Povratni depresivni poremećaj – prikaz slučaja

  Ljubica Rožman, dr.med. specijalist psihijatar

  26.12.2014.

Depresija u današnje vrijeme predstavlja ozbiljan, a ujedno i najčešći psihički poremećaj. U ovome radu prikazan je slučaj pacijentice oboljele od depresije koja je liječena escitalopramom.

Povratni depresivni poremećaj – prikaz slučaja

Depresija

Depresija u današnje vrijeme predstavlja ozbiljan, a ujedno i najčešći psihički poremećaj. S obzirom na to, vrlo je važno na vrijeme prepoznati najranije simptome depresije, dijagnosticirati bolest te primijeniti adekvatne terapijske metode u liječenju. Depresija je i ozbiljni emocionalni poremećaj koji značajno utječe na odnose s drugim ljudima, izaziva patnju članova najuže obitelji, a u konačnici dovodi i do gubitka radne sposobnosti. 

Prikaz slučaja

Liječenjem depresije escitalopramom u terapijskim dozama nakon svega šest mjeseci postigla zadovoljavajuća remisija socijalnog tipa, pri čemu nisu zabilježene nikakve nuspojave. Pacijentica je ponovno uspostavila normalni životni ritam, uz postepeno uključivanje u sve životne sfere; očuvanih je radnih, socijalnih i adaptacijskih kapaciteta.

Pacijentica u dobi od 55 godina. Psihijatrijski je liječena od rujna 2012. godine, kada je prvi puta zatražila psihijatrijsku pomoć. Prigodom prvog pregleda, dobivaju se sljedeći anamnestički podaci:

Rođena je na vrijeme, urednog je ranog i kasnog psihomotornog razvoja, urednog je tijeka školovanja (srednja stručna sprema, po zanimanju trgovac). U obitelji ne postoji pozitivni psihijatrijski hereditet. Ima 35 godina radnog staža, a u veljači 2012.godine suočila se sa gubitkom posla. Udana je i ima dvoje odrasle situirane djece. Bračni odnosi su skladni. Posljednjih nekoliko godina bila je liječena kod neurologa i fizijatra, a  zbog učestalih glavobolja i smetnji vezanih uz kralješnicu. Trenutno prolazi kroz menopauzu, a istu teško prihvaća. Anamnestički navodi da je teško prihvatila gubitak zaposlenja, razočarana je i tužna, te nadasve zabrinuta za vlastitu budućnost.

Kod pregleda je prisvjesna i uredno orijentirana u svim relacijama, psihomotorno i mentalno je usporenija, depresivna, slabije afektivne modulacije te plačljiva. Slabije je koncentracije i pozornosti, a isto je afektivno uvjetovano. Kod pacijentice se bilježe autodestruktivne misli i ideje, ambivalentna je i negativne self projekcije. Narušenih je energetskih potencijala. Kritična je i adekvatne realitetne kontrole. U terapiju se uvodi sertralin u dozi od 50 mg jednom dnevno, uz alprazolam tri puta dnevno u dozi od 5 mg.

Sljedeća psihijatrijska kontrola uslijedila je 25. listopada 2013.godine. Na kontroli je zabilježen izostanak terapijskog učinka sertralina, što rezultira izraženim nezadovoljstvom pacijentice ordiniranom terapijom. Ista osjeća još jaču depresiju, plačljiva je, prestrašena, visokog score-a generalizirane inhibirane bazične anksioznosti i visokog suicidalnog rizika. Slijedom navedenog, u terapiju se uključuje escitalopram u dozi od 10 mg, jednom dnevno, uz već postojeći alprazolam i zolpidem. Preporučeno joj je učiniti psihologijsko testiranje, a isto je i učinjeno krajem listopada 2013.g. Rezultati testiranja ukazali su da kod pacijentice postoji depresija klinički značajne razine.

Iduća kontrola uslijedila je 24. prosinca 2013.g. na kojoj je evidentirana djelomična regresija depresivnih smetnji, no pacijentica je i dalje apatična i uplašena. Također je evidentna slabija regulacija anksioznosti i tjeskobe. Sugerira se povećanje doze escitaloprama  na 20 mg dnevno, uz diazepam i zolpidem. Kod pregleda je preporučeno liječenje u dnevnoj psihijatrijskoj bolnici. Isto je realizirano od 21. siječnja do 10. veljače 2014.g., a liječena je pod dg. F33.2.

Tijekom liječenja u dnevnoj psihijatrijskoj bolnici uključena je u grupni i individualni psihosocijalni terapijski tretman. Tom prilikom podučena je tehnikama samopomoći, a u terapijski program uključena je i uža obitelj. Od terapije je uzimala escitalopram u dozi od 20 mg dnevno, diazepam tri puta dnevno u dozi od 5 mg i zaleplon u dozi od 5 mg dnevno.

Otpuštena je kući u poboljšanom stanju, afektivno mnogo stabilnija, izrazito opuštenija, a san je ponovo reguliran. Povratila je volju za uobičajenim dnevnim aktivnostima.

Na sljedećim kontrolama u ožujku, travnju i svibnju zabilježena je daljnja stabilizacija psihičkog stanja. U međuvremenu, doza escitaloprama je u travnju smanjena na 10 mg dnevno.

U lipnju 2014.g. vidljivo je izrazito poboljšanje psihičkog stanja. Pacijentica planira sinovu svadbu, veseli se istoj, kao i svakodnevnim doživljajima.

Iduća kontrola je uslijedila u srpnju 2014. godine. Na pregledu je veselog i vedrog raspoloženja, donosi mi snimku sinovog vjenčanja, izrazito je zadovoljna sobom i postojećom terapijom. Planira ponovno potražiti posao.

Posljednji kontrolni pregled bio je u rujnu 2014. godine. Na pregledu se bilježi adekvatna remisija socijalnog tipa, a doza escitaloprama smanjena je na svega 5 mg dnevno. Iduća kontrola zakazana je za tri mjeseca.

Zaključno, možemo konstatirati da se liječenjem depresije escitalopramom u terapijskim dozama nakon svega šest mjeseci postigla zadovoljavajuća remisija socijalnog tipa, pri čemu nisu zabilježene nikakve nuspojave. Pacijentica je ponovno uspostavila normalni životni ritam, uz postepeno uključivanje u sve životne sfere; očuvanih je radnih, socijalnih i adaptacijskih kapaciteta. Postojeće glavobolje su nestale u potpunosti, a smetnje lokomotornog sustava svedene su na minimum. Lijek se pokazao veoma učinkovitim, a pacijentica je izrazito zadovoljna escitalopramom kao lijekom koji ju je reintegrirao u vedriju i sretniju životnu svakodnevnicu.