doc.dr.sc. Mirjana Gnjatić
26.11.2014.
Infekcije gornjih dišnih putova spadaju među najrasprostranjenije zarazne bolesti ljudi, zbog kojih praktično jedna trećina bolesnika traži liječničku pomoć. Među brojnim uzročnicima izdvaja se β hemolitički streptokok grupe A.
Infekcije gornjih dišnih putova spadaju među najrasprostranjenije zarazne bolesti ljudi, zbog kojih praktično jedna trećina bolesnika traži liječničku pomoć. Među brojnim uzročnicima izdvaja se Streptococcus β haemoliticus grupe A. Penicilin i derivati penicilina i dalje predstavljaju lijek izbora u liječenju streptokokne angine i ostalih infekcija gornjih dišnih putova. Pri odabiru terapije treba uzeti u obzir niz faktora kao što su: vrsta bolesti, osobitosti samog bolesnika i karakteristike lijeka, kako bi bolesnik dobio odgovarajući lijek na pravi način u pravo vrijeme i u optimalnoj dozi. Sve veći problem predstavlja pojava rezistencije β hemolitičkog streptokoka grupe A na makrolidne antibiotike, a poseban treapijski problem predstavlja kliconoštvo. Cilj optimalnog liječenja je potpuna eradikacija uzročnika bolesti.
Streptococcus pyogenes je uzročnik niza bolesti koje nazivamo streptokokozama i koje dijelimo u tri grupe:
- bolesti u kojima prevladava invazivni učinak streptokoka: streptokokni tonzilofaringitis, impetigo, erizipel, flegmone, infekcije paranazalnih sinusa – iz svake navedene streptokokoze može nastati streptokokna sepsa,
- bolesti u kojima prevladava toksemični učinak streptokoka (scarlatina ili šarlah),
- bolesti u kojima prevladava autoimuni učinak, a to su poststreptokokna oboljenja kod kojih nastaju sterilne sekvele; smatra se da se poslije ponovljenih infekcija ždrijela streptokokom može razviti reumatska groznica, akutni glomerulonefritis, horea minor ili eritema nodosum.
Princip liječenja antimikrobnim lijekovima zasniva se na pažljivom praćenju trolista: pacijent-antibiotik-uzročnik i njihova suodnosa. Ukoliko se dobro ne poznaje odnos bakterija-antibiotik, postoji opasnost od polipragmazije, hipodoziranja, recidiva i selekcije rezistentnih bakterija. Pojam inicijalne etiološke terapije, osim utjecaja na akutnu respiratornu bolest, veže se posebno uz prevenciju lokalnih „septičkih“, toksičkih i imunoloških („sterilnih“) komplikacija infekcije beta hemolitičkim streptokokom grupe A.
Glavni ciljevi terapije su:
Penicilini, posebno penicilin V i penicilin G, lijekovi su izbora u liječenju streptokoknog tonzilofaringitisa. Oni su, i nakon dugotrajne upotrebe u medicini, ostali najvažniji, najsnažniji, najmanje toksični i po mnogim karakteristikama najbolji i najčešće upotrebljavani antibiotici. Terapija penicilinima, bilo da se radi o oralnim ili parenteralnim pripravcima, u trajanju od 10 dana je potrebno liječenje za streptokoknu kulturu brisa grla. Kraća terapija u trajanju od 5 do 7 dana nedostatna je, prema nekim autorim, za liječenje i eradikaciju streptokoka.
Određeni broj studija pokazuje veću učinkovitost cefalosporina, prateći parametre kao što su bris grla, antistreptolizinski O titar i relaps bolesti grla, što ulijeva nadu da imamo još jedan, dovoljno siguran, lijek za borbu protiv ove vrste bakterije. Cefalosporini imaju, i pored sličnog kemijskog sastava s penicilinima, mehanizma djelovanja, sličnog antibakterijskog spektra i antigenih svojstava, nekoliko značajnih prednosti: otporni su na enzime gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija, u organizmu se teže razgrađuju od penicilina i ne stvaraju derivate penicilinske kiseline koji, vežući se s proteinima, djeluju kao alergeni. Oni su snažni baktericidni antibiotici male toksičnosti. Podijeljeni su u četiri „generacije“, a u 5 do 10 % slučajeva postoji ukrštena alergija s penicilinima.
Široko prihvaćena alternativna terapija, rezervirana najčešće za alergične osobe su makrolidni lijekovi, eritromicin koji se u posljednje vrijeme zamjenjuje azitromicinom i klaritromicinom.
Indikacija za operaciju tonzila ne smije se postaviti olako samo na osnovu sumnje ili nejasnih smetnji. S druge strane, kronični tonzilitis nema svrhe u nedogled liječiti lijekovima kada je dijagnoza jasna i jedina ispravna terapija je kirurška.
U razdoblju unutar tri godine promatrano je 64 pacijenta koji su imali simptome infekcije gornjeg dišnog sustava. Kod 36 pacijenata potvrđen je pozitivan nalaz na prisustvo β hemolitičkog streptokoka. Od ukupnog broja pacijenata 78,1 % je bilo podvrgnuto penicilinskoj terapiji, 21,9 % drugoj antibiotskoj terapiji.
Od ukupnog broja pacijenata liječenih konzervativnom antibiotskom terapijom, njih 6 (9,4%) završilo je liječenje operativnim zahvatom. Svi kirurški liječeni pacijenti prethodno su bili liječeni penicilinima dugog djelovanja, tj. preko 10 dana. I pored učinkovitosti penicilinske antibiotske terapije, kod određenog broja pacijenata ostaje problem kliconoštva koji se ne može iskorijeniti antibiotskom terapijom, a određen broj pacijenata ipak završava na kirurškom liječenju zbog mogućih komplikacija.
