x
x

Beta hemolitički streptokok grupe A nije povezan s tikovima u djece

  29.04.2022.

Beta hemolitički streptokok grupe A nije važan rizični čimbenik za razvoj tikova u djece s opterećujućom obiteljskom anamnezom. Pokazalo je prospektivno istraživanje u djece koja prethodno nisu imala tikove. Istraživači su naposljetku zaključili kako unatoč rezultatima koji nisu ukazali na povezanost s BHS-A, još uvijek nije jasno mogu li neki drugi patogeni predstavljati čimbenik rizika za razvoj tikova.

Beta hemolitički streptokok grupe A nije povezan s tikovima u djece

Beta hemolitički streptokok grupe A (BHS-A) često se u znanstvenoj literaturi povezuje s pojavom tikova. No, mnoga istraživanja koja su ukazala na takvu povezanost imala su važna ograničenja u smislu malog broja sudionika te retrospektivne naravi istraživanja, zbog čega su britanski znanstvenici, zajedno sa svojim kolegama iz „ostatka Europe“, proveli prospektivno istraživanje u djece koja prethodno nisu imala tikove.

Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 259 djece dobi od tri do 10 godina s pozitivnom obiteljskom anamnezom u roditelja, braće i sestara u pogledu kroničnih tikova ili Tourettovog sindroma. Ispitanici su u prosjeku praćeni 1,6 godina, a najdulje praćenje trajalo je 48 mjeseci. U tom je razdoblju bilo ukupno 1 944 procjena, od čega 939 telefonskim razgovorom, a 1 005 tijekom ambulantnog posjeta.

Tikom se smatralo ako su u sudionika opaženi bilo kakvi nagli, brzi, ponavljajući, neritmični i nevoljni pokreti i/ili ispuštanje zvukova tijekom najmanje tri dana u tri tjedna. Izloženost streptokoku istraživači su procjenjivali obriskom ždrijela, titrom antistreptolizinskih protutijela (AST-O) i/ili titrom protutijela anti-DNAse B.

Na početku istraživanja bilo je 17 % sudionika pozitivno na BHS-A, 78,8 % bilo je negativno, a 4,2 % ih nije imalo nalaz obriska ždrijela. Tijekom praćenja je broj zabilježenih slučajeva infekcije s BHS-A, ovisno o primijenjenim definicijama, iznosio od 59 do 138. U istom su razdoblju istraživači zabilježili 61 slučaj tikova.

Statistička analiza nije pokazala povezanost tikova s razvojem infekcije uzrokovane s BHS-A nakon prilagodbi za dob, spol te obrazovanje roditelja. Ipak, postojala je snažna veza između nastupa tikovai spola, tako da je u djevojčica bila 60 % manja vjerojatnost da će razviti tikove nego u dječaka (omjer rizika 0,4; 95 % CI, 0,2 - 0.7; P < 0,01).

Istraživači su naposljetku zaključili kako unatoč rezultatima koji nisu ukazali na povezanost s BHS-A, još uvijek nije jasno mogu li neki drugi patogeni predstavljati čimbenik rizika za razvoj tikova. Stoga će se praćenje sudionika prikazanog istraživanja nastaviti u okviru Europskog multicentričnog istraživanja o tikovima u djece (EMTICS, engl. EuropeanMulticentre Tics in Children Studies) kako bi se dodatno ispitao utjecaj genskih i okolišnih čimbenika na razvoj kroničnih tikova.

Lovro Lamot