x
x

Radna terapija i mentalno zdravlje

  prof. dr. sci. Dubravka Šimunović

  12.10.2007.

U Republici Hrvatskoj intenzivno se provode obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja (10. listopada). Jedan od ciljeva je senzibilizirati javnost o mentalnom zdravlju i duševnim bolestima sa svrhom promoviranja svijesti o važnosti mentalnog i psihosocijalnog zdravlja.

Radna terapija i mentalno zdravlje
Program pristupa skrbi (PPS) je temelj ustanova mentalnog zdravlja. On pretpostavlja multidisciplinarni tim koji radi na principu "pristupa podređenog potrebama".

Organizacija mentalne skrbi u svijetu Iskustva vladine politike Velike Britanije u posljednjih nekoliko godina pozivaju na nove pristupe zdravstvenoj i socijalnoj skrbi. Osobito je naglašena potreba za pružanjem 'besprijekorne skrbi' kroz cijelu ljestvicu zdravstvenih i socijalnih ustroja i unutar medicine rada. Program pristupa skrbi (PPS) je temelj ustanova mentalnog zdravlja. On pretpostavlja multidisciplinarni tim koji radi na principu "pristupa podređenog potrebama". Naime, ustanove za mentalno zdravlje se okreću potrebama društvene zajednice. Članovi tima usko surađuju s korisnicima usluga i njihovim skrbnicima u planiranju i redovnom nadgledanju skrbi.

Radno terapijski pristup podređen potrebama pojedinca

Pristup podređen potrebama je pristup koji zahtjeva da se problemi ili potrebe neke osobe prepoznaju i imenuju u uskoj suradnji sa samom osobom.

"Pristup podređen potrebama", za razliku od "pristupa podređenim stavovima profesije" ili "pristupa podređenog zahtjevima ustanove", je pristup koji zahtjeva da se problemi ili potrebe neke osobe prepoznaju i imenuju u uskoj suradnji sa samom osobom. Potom, moguća rješenja se preispituju i prihvaćaju. U sve većem omjeru radna terapija se prakticira i razvija u skladu s "timskim radom". "Tim" se sastoji od raznih stručnjaka zajedno s korisnikom usluge i njegovim/njezinim članovima obitelji ili skrbnicima. To je promjenjiva kategorija koja zavisi od konteksta, okolnosti i potreba vezanih za određenu osobu. Izazov leži u prilagodbi zasebne uloge i zadaće istodobno prakticirajući zajednički rad i učenje novih vještina.

Prikaz pristupa podređenog potrebama

Radni terapeuti se nalaze u timovima koji prakticiraju unutar uobičajenog sustava pružanje skrbi ili pak u timovima koji imaju diskretnu, odvojenu, specijalističku profesionalnu bazu.

Četiri primjera takvog pristupa prikazani su u sljedećim pitanjima koje je postavio zdravstveni tim:

1. Adama muče glasovi koji mu govore da je "loš". Što bi ih moglo utišati? Može li mu se pomoći da živi s njima? Hoće li lijekovi ili psihoterapija pomoći? Što bi on više želio?

2. Nakon što je otpušten nakon dugog boravka u bolnici, Ivan se osjeća usamljenim, izoliranim i dosađuje se bez prijatelja i smislenih aktivnosti. Prijeti mu povratak bolesti. Što bi mu moglo omogućiti veću društvenu angažiranost? Da li bi bio zainteresiran da se pridruži nekoj grupi ili da se bavi nekim zabavnim hobijem?

3. Maja se želi prestati samoozljeđivati rezanjem. Da li bi više željela individualnu terapiju ili da radi s drugim mladim ženama koje se samoozljeđuju?

4. Hrvoje skrbi za svoju majku koja je tjelesno krhka i u ranom stadiju senilnosti. Majka živi s Hrvojem, pošto je odbila odlazak u starački dom. Kakvu praktičnu i emocionalnu pomoć treba Hrvoje da bi se nosio s tom situacijom?

Zajedno sa ostalima članovima tima, doprinos radnog terapeuta puno je manje čvrsto definiran i jasan. Općenito govoreći, radni terapeuti se nalaze u timovima koji prakticiraju unutar uobičajenog sustava pružanje skrbi ili pak u timovima koji imaju diskretnu, odvojenu, specijalističku profesionalnu bazu. U oba slučaja, nužno je dogovoriti aktivnu razinu jedinstvenog doprinosa.

Mentalno zdravlje i timski rad

Radni terapeuti se mogu naći u situaciji da djeluju kao provoditelji skrbi koristeći znanje općeg pristupa mentalnoj medicini, kao što je npr. testiranje psihičkog stanja, istraživanje potreba, medicinski pregled, savjetodavna služba, redovni razgovori sa savjetovanjem, treninzi kontrole mentalne napetosti i drugo.

Još od početka devedesetih godina, u svijetu se skrb o mentalnom zdravlju izuzetno okrenula prema društvenoj zajednici. Timovi u sklopu društvene zajednice razvijali su se prema različitim modelima skrbi, uključujući pružanje skrbi (koje se ponekad naziva i "vođenje slučajeva") i sustave kojima upravlja jedna ključna osoba (koordinator skrbi), koji su zamišljeni s ciljem pružanja maksimalne skrbi za korisnike usluga. Potreba za integracijom zdravstvene i socijalne skrbi je samo pojačala ovaj trend. U svijetu postoje Udruga za skrb/Primarna Udruga za skrb (u Wallesu se nazivaju Lokalne grupe za skrb) koje projektiraju i pružaju, uz pomoć financiranja kroz zajedničke budžete, specifične projekte skrbi (Zakon o nacionalnoj zdravstvenoj zaštiti i isto tako Zakon o socijalnoj skrbi iz 2001). Multiprofesionalna suradnja je u središtu plana rada. Navedeni trend znači da se radni terapeuti mogu naći u situaciji da djeluju kao provoditelji skrbi koristeći znanje općeg pristupa mentalnoj medicini, kao što je npr. testiranje psihičkog stanja, istraživanje potreba, medicinski pregled, savjetodavna služba, redovni razgovori sa savjetovanjem, treninzi kontrole mentalne napetosti i drugo. U nekim drugim situacijama definirani su kao stručni savjetnici, da bi pružili usluge usko vezane za struku radne terapije (izvršavanje detaljne analize funkcionalnosti i radne sposobnosti). U stvarnosti, većina terapeuta, osobito oni koji rade u društvenim zajednicama, prisiljeni su obavljati neke poslove opće prakse. Pitanje koje je i nadalje u centru rasprave je sljedeće: koja je idealna ravnoteža između uloga prakticiranja opće medicine i specijalista? Izazov je u tome da se pruže izrazito stručne usluge unutar općeg sustava pružanja skrbi. Pitanja su također oko stručnog obrazovanja i kako, bez dodatne obuke, neki "opći" zadaci mogu biti izvan dosega stručne sposobnosti. U sve većoj mjeri, stvaraju se novi modeli pristupa obrazovanju (npr.obučavanje pri radu i učenje na daljinu-ovdje se misli prvenstveno na obrazovanje putem internetskih tečajeva, dopisne škole i sl.) i pristupi razvoju stručnih vještina (npr.tečajevi o općoj mentalnoj medicini).

Razgraničenje uloga u timu za mentalnu skrb

Različiti članovi tima su fokusirani na različite potrebe individualnog korisnika usluga, koristeći svoje specifično stručno znanje i vještine prema potrebi.

Alternativni način rada unutar tima, često korišten u tradicionalnijim bolničkim okružjima, uključuje spajanje stručnih doprinosa. Ovdje tim kao cjelina cilja da ponudi holističke pakete intervencija ili usluga. Različiti članovi tima su fokusirani na različite potrebe individualnog korisnika usluga, koristeći svoje specifično stručno znanje i vještine prema potrebi. Uobičajeni uzorak toga je kada medicinske sestre preuzimaju akutnu (trenutno potrebnu) skrb, dok se radni terapeuti fokusiraju na dugoročne ciljeve vezane za radnu sposobnost i otpust. U točno određenom primjeru to može značiti da kada pacijent ima nasilni ispad, liječnik može odlučiti koje je sredstvo za smirenje prikladno, medicinska sestra će odlučiti kako najbolje obuzdati i kontrolirati ponašanje, dok radni terapeut može imenovati aktivnost (prihvatljive/neprihvatljive) kao uzrok ispada, što ujedno može imati smirujući učinak. Naravno, stvarnost nikada nije tako jednostavna i jasna. Podijeljenost uloga još traži daljnje razgraničenje i uspostavu stručnih granica. Medicinske sestre i drugi zdravstveni djelatnici mogu prisustvovati aktivnostima dnevnog života ili koristiti aktivnosti tijekom tretmana (npr. odjelne grupne aktivnosti). Ipak, takve intervencije ne predstavljaju glavni fokus njihove struke. Radni terapeuti preferiraju rad i smislenu aktivnost, dok drugi ne. Činjenica da uloge često trebaju biti predmet dogovora unutar članova tima dovodi do elementa suparništva ili sukoba između članova (Finlay,2000). Jedna stručna grupa može smatrati da nije dovoljno cijenjena kao neka druga ili da je njezina uloga nasilno preuzeta od strane druge. Kao rezultat, stručnjaci često postaju teritorijalno ograničeni i zauzimaju obrambeni stav u vezi svoje uloge. Dodatno se može desiti, kako je zapazio Hyde (2002), da se ponašanja članova tima mogu odraziti na psihološke probleme koje imaju korisnici usluga. Sukobi unutar osoblja mogu imati obrambenu svrhu i proisteći iz nesvjesno uzrokovanih dinamika grupe. Važno je poštivati sljedeće četiri činjenice:

  • Pružanje usluge treba biti vođeno potrebama, a ne fokusirano na stručne poglede
  • Radni terapeuti daju svoj poseban doprinos promovirajući "rad za zdravlje"
  • Kada se drugi članovi tima fokusiraju ili koriste "aktivnosti", radni terapeut se ne bi trebao osjećati ugroženo
  • Trebamo ostati usredotočeni na ključno pitanje: da li korisnik usluge misli da je "dobro prošao" kada misli na način na koji tim djeluje?

Vrijedno je zapamtiti prilike koje nam pruža timski rad u svakom svom obliku. Zasigurno je bolje koristiti mnoštvo različitih pogleda, znanja i vještina različitih članova tima umjesto biti ograničen na sposobnosti jednog usamljenog medicinskog djelatnika? Tim je također i glavni izvor potpore i učenja. Izazov leži u tome kako najbolje djelovati kao tim da bi se osigurala učinkovita i pravilno provedena usluga pristupa prilagođenog potrebama.

Psihosocijalna radna terapija

Iako su radni terapeuti relativno ujedinjeni u svom fokusu na "rad za zdravlje", način kako se to provodi u praktičnom radu, varira. U nekim uvjetima prakticiraju se uskostručne vještine u većoj mjeri, dok u drugim koriste se više vještine opće mentalne prakse. Istraživanja koja pokrivaju trenutna djelovanja mentalne medicine sugeriraju da postoje dvije različite grupe radnih terapeuta. Jedna grupa- koja uglavnom radi u specijaliziranim ustanovama ili bolničkom okružju- učestvuje u nečemu što se može opisati kao tradicionalne rehabilitacijske aktivnosti. Ti terapeuti sprovode opsežne procjene radne sposobnosti. Glavnina rada su im aktivnosti dnevnog življenja koje uključuju pacijente/klijente u grupnom radu i drugim načinima liječenja kroz aktivnost. Druga grupa (u posljednje vrijeme sve brojnija) obično se može pronaći u širokoj lepezi raznih društvenih ustanova (od dnevnih boravaka do domova građana). Ovdje terapeuti prihvaćaju više opće uloge i djeluju kroz širi spektar intervencija koje su potrebne korisnicima usluga ustanova za skrb. Okružje djelovanja umnogome definira ulogu radnog terapeuta, što zasigurno i u našim uvjetima treba biti jedan od primjera dobre prakse.

Literatura:

1.Finlay, L. (2004) The practice of psychosocial occupational therapy 3rd edition, Cheltenham, Nelson Thornes.
2.Harries P, Gilhooly K (2003) Generic and specialist
occupational therapy casework in community
mental health. Br J Occup Ther 66(3):101?9
3.http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/entrez?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=12897893&dopt=Citation

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Zipantola PROTECTGastalPlivit C 1000 Plus
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
PLIVIT total energy
VIDEO GALERIJA
20:57
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: