Siromaštvo nije samo ekonomska statistika, nego vodeći uzrok bolesti, patnje i prerane smrti diljem svijeta. S javnozdravstvenog gledišta, borba protiv siromaštva ključna je strategija za stvaranje zdravije i otpornije populacije.

Povezanost siromaštva i lošeg zdravlja je značajna te je riječ o složenom i duboko ukorijenjenom začaranom krugu. Ljudi koji žive u siromaštvu izloženi su nizu rizičnih čimbenika, koji izravno ugrožavaju njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Ti čimbenici, poznati kao socijalne determinante zdravlja, uključuju loše stambene uvjete i neadekvatnu prehranu te ograničeni pristup obrazovanju i zdravstvenoj skrbi.

Fizičke manifestacije siromaštva

Jeftinije, procesuirane namirnice bogate šećerima, solima i nezdravim mastima često su jedina dostupna opcija. Takva prehrana izravno dovodi do povećane stope pretilosti, dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti i drugih kroničnih stanja koja predstavljaju značajan teret za zdravstveni sustav. Istovremeno, pothranjenost kod djece ostavlja trajne posljedice na kognitivni i fizički razvoj, smanjujući njihove šanse za zdrav i produktivan život.

Stambeni uvjeti također igraju ključnu ulogu. Život u prenapučenim, vlažnim i neadekvatno grijanim prostorima povećava rizik od respiratornih bolesti. Loši sanitarni uvjeti pogoduju širenju zaraznih bolesti, dok izloženost toksinima iz okoliša može dovesti do niza zdravstvenih problema, uključujući karcinome.

Skrivena epidemija siromaštva

Jedan od najpodmuklijih aspekata siromaštva jest njegov utjecaj na mentalno zdravlje. Konstantni stres uzrokovan financijskom nesigurnošću, briga oko prehranjivanja obitelji i osjećaj bespomoćnosti stvaraju plodno tlo za razvoj anksioznosti, depresije i drugih mentalnih poremećaja. Stigma koja prati siromaštvo dovodi do socijalne izolacije i osjećaja srama, dodatno pogoršavajući psihičku patnju. Djeca koja odrastaju u takvom okruženju izložena su toksičnom stresu, koji može negativno utjecati na razvoj mozga i povećati rizik od mentalnih i bihevioralnih problema kasnije u životu.

Kad bolest stvara siromaštvo

Poveznica djeluje i u suprotnom smjeru te loše zdravlje gura pojedince i obitelji dublje u siromaštvo. Neočekivana bolest ili ozljeda može značiti gubitak posla i prihoda. Osobe s kroničnim bolestima ili invaliditetom često imaju smanjenu radnu sposobnost, što ih čini ranjivijima na tržištu rada i ovisnima o sustavima socijalne skrbi, koji su često nedostatni. Na taj se način zdravstveni problem pretvara u ekonomski, zatvarajući krug koji je teško prekinuti.

Javnozdravstveni pristup kao rješenje

Borba protiv siromaštva stoga mora biti integralni dio svake javnozdravstvene strategije. Umjesto da se bavimo liječenjem posljedica, moramo se usmjeriti na uzroke. To zahtijeva sustavan pristup, koji nadilazi granice zdravstvenog sustava. Ključne mjere su:

• Osiguravanje univerzalnog pristupa zdravstvenoj skrbi: uklanjanje financijskih prepreka za preventivne preglede, dijagnostiku i liječenje.
• Ulaganje u rani razvoj djeteta: programi podrške trudnicama, dojenčadi i maloj djeci iz siromašnih obitelji, uključujući nutritivnu potporu i pristup kvalitetnom predškolskom odgoju, predstavljaju najisplativiju dugoročnu investiciju u zdravlje stanovništva.
• Promicanje zdravih životnih uvjeta: politike koje osiguravaju dostupnost priuštivog i kvalitetnog stanovanja, sigurne radne uvjete i pristup zelenim površinama za rekreaciju izravno doprinose boljem zdravlju.
• Jačanje mentalnog zdravlja: integracija usluga mentalnog zdravlja u primarnu zdravstvenu zaštitu i destigmatizacija traženja pomoći ključni su za podršku najranjivijim skupinama.

Ulaganje u smanjenje socijalnih nejednakosti investicija je u zdraviju, stabilniju i produktivniju budućnost za sve. Zdravlje je temeljno ljudsko pravo, koje moramo zajednički štititi i promicati.