U analizu su uključeni podaci 1598 pacijenata s invazivnim kutanim amelanomskim melanomom i 417.974 pacijenata s melanotičnim melanomom. Rezultati su pokazali da su pacijenti s AM u prosjeku bili stariji u trenutku dijagnoze te su češće imali uznapredovalu bolest (regionalne ili udaljene metastaze u 26,8% slučajeva naspram 12,4% kod MM), ulceracije (35,6% vs 13,1%) i Breslow debljinu tumora veću od 2 mm (42% vs 17%).

Primarni ishod bio je specifično preživljenje povezano s bolešću (DSS – disease-specific survival).

Ključni nalazi

Petogodišnje DSS bilo je značajno niže kod pacijenata s AM (78,6%) u usporedbi s onima s MM (91,3%). Nakon prilagodbe za dob, spol i stadij bolesti, pacijenti s AM imali su 31% veći rizik od smrtnog ishoda.

Unutar skupine s AM, muškarci su imali viši rizik smrtnosti u odnosu na žene, a najviši rizik zabilježen je kod osoba starijih od 85 godina u usporedbi s onima u dobi od 45 do 64 godine.

Zanimljivo, dijagnoze postavljene nakon 2011. godine bile su povezane s nižim rizikom smrtnosti, što se pripisuje dostupnosti i učinkovitosti imunoterapije. Dvogodišnje DSS za pacijente s udaljenim metastazama poraslo je s 26,4% (2000–2005) na 58,8% (2016–2021).

Kliničke implikacije

Ovi rezultati naglašavaju potrebu za ranijim prepoznavanjem i agresivnijim pristupom liječenju amelanomskog melanoma. Zbog nedostatka pigmenta, AM se često dijagnosticira kasnije, što doprinosi lošijim ishodima. Autori studije ističu važnost daljnjih prospektivnih istraživanja kako bi se potvrdili ovi nalazi i razvile ciljanije strategije liječenja za ovu podskupinu pacijenata.

Zaključak

Amelanomski melanom nosi veći rizik smrtnosti u odnosu na klasični melanotični oblik, osobito kod starijih muškaraca. Ipak, napredak u imunoterapiji pruža nadu za poboljšanje ishoda, osobito u novije dijagnosticiranim slučajevima. Rano prepoznavanje i individualizirani terapijski pristupi ključni su za poboljšanje preživljenja kod ove skupine bolesnika.