Iako je redovita konzumacija kave povezana s nižim rizikom od T2D, učinci uobičajenih dodataka poput šećera i vrhnja na tu povezanost nisu bili proučavani.

Istraživači su analizirali povezanost između konzumacije kave i rizika od T2D kod 150 106 sudionika iz tri velike prospektivne kohortne studije u SAD-u, prateći unos šećera, umjetnih zaslađivača, vrhnja i biljnih zamjena za mlijeko. Sudionici su praćeni tijekom ukupno 3.665.408 osoba-godina.

Sudionici su svake četiri godine davali ažurirane podatke o prehrani putem validiranih polukvantitativnih upitnika o učestalosti konzumacije hrane, koji su obuhvaćali više od 130 stavki, uključujući detalje o konzumaciji kave i dodataka.

Osobe kojima je dijagnosticiran T2D ispunile su dodatni upitnik o simptomima, dijagnostičkim testovima i terapiji.

Za izračunavanje omjera rizika (HR) korišteni su vremenski ovisni Coxovi regresijski modeli s višestrukim prilagodbama.

Svaka dodatna šalica kave bez dodataka bila je povezana s 10 % nižim rizikom od T2D u objedinjene tri kohorte.

Dodavanje šećera smanjilo je taj zaštitni učinak. Svaka šalica kave sa šećerom bila je povezana s 5 % nižim rizikom od T2D; dodatak umjetnih zaslađivača smanjio je zaštitu za 7 % (HR 0,93; 95 % CI 0,90–0,96).

Korištenje vrhnja nije imalo značajan utjecaj na zaštitni učinak kave, dok su biljne zamjene za mlijeko pokazale trend smanjenja zaštite, ali bez statističke značajnosti.

Kao što se i očekivalo, konzumacija kave s oba dodatka — i šećerom i umjetnim zaslađivačima — nije pokazala zaštitni učinak protiv T2D.

„Rezultati sugeriraju da upotreba dodataka, osobito šećera i umjetnih zaslađivača, može poništiti potencijalne koristi konzumacije kave u prevenciji dijabetesa,” napisali su autori.